Proširenje bez iluzija: Zašto EU mora ponuditi jedinstveno tržište zapadnom Balkanu i Ukrajini

Prije osam godina, u februaru 2018. godine, Evropska komisija objavila je dokument u kojem je tvrdila da bi uz snažnu političku volju i reforme Crna Gora i Srbija mogle biti spremne za članstvo do 2025. godine. Ta godina je došla i prošla, a nijedna zemlja nije postala članica. Danas je uticaj Evropske unije i njena sposobnost da oblikuje ishod na terenu u znatno gorem stanju nego 2018. godine.

"Mjereno uticajem Unije i njenom sposobnošću da oblikuje ishode na terenu, cijela epizoda proizvela je ono što Nijemci nazivaju Scheinlösung — iluzorno rješenje. Danas, u Srbiju i širom većeg dijela zapadnog Balkana, EU stoji gore nego 2018. godine", navodi Adnan Ćerimagić u svojoj analizi.

Ponavljanje uzorka iz 2018. godine

Sada, u 2026. godini, izbor se vraća. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy insistira na konkretnom datumu članstva u okviru budućeg mirovnog sporazuma. Međutim, obrazac iz 2018. se već ponovio. Kada je Komisija početkom godine istraživala ideju "obratnog proširenja" — da se Ukrajina prvo formalno pridruži na papiru, a zatim uskladi svoje zakonodavstvo — ambasadori država članica su to odbili u roku od nekoliko sedmica, insistirajući da se proces zasnovan na zaslugama ne može okrenuti na glavu.

Evropska komisija bi sredinom septembra trebala objaviti novi dokument o proširenju, dok se u sredini oktobra očekuje da šefovi država i vlada o tome raspravljaju na Evropskom vijeću. Pred njima su tri ključna pitanja: kada i kako okončati ugovor o pristupanju Crne Gore, šta uraditi sa najvećim kandidatima u svakoj regiji (Ukrajinom u istočnoj i Srbijom na zapadnom Balkanu), te šta učiniti s ostalim kandidatima.

"Iskušenje će ponovo biti da se odgovori na strateški zahtjev proceduralnom varkom. To treba odbiti, jer paralela sa 2018. godinom ide samo do određene granice. Ukrajina nije Srbija, Zelenskyy nije Vučić, a svijet 2026. godine nije nimalo nalik onom iz 2018.", ističe Ćerimagić.

Strategija za kontinent, a ne dar

Ćerimagić naglašava da proširenje ne smije biti posmatrano kao milostinja ili poklon siromašnijim susjedima, već kao centralni strateški instrument za evropski kontinent do 2050. godine.

"Proširenje nije usluga. To je centralni strateški instrument za evropski kontinent do 2050. godine: kako da se Unija od nekih 450 miliona ljudi, koja stari i počinje da se smanjuje, osigura, raste i održi svoju težinu u odnosu na daleko veće sile", piše Ćerimagić.

Da bi se to postiglo, autor predlaže otvaranje jedinstvenog tržišta EU i njegovih četiriju sloboda za Ukrajinu, Moldaviju i zapadni Balkan kao prelazni, ali stvarni korak ka punopravnom članstvu.

"Proširenje jedinstvenog tržišta na Ukrajinu, Moldaviju i zapadni Balkan bio bi program rasta za ekonomije koje su već unutra, a ne subvencija onima izvana", objašnjava Ćerimagić, navodeći primjer Poljske koja je danas veće tržište za njemački izvoz od Kine, ili Rumunije u kojoj je Dacia postala jedna od najprofitabilnijih marki koncerna Renault.

Tri odgovora za samit u oktobru

Ćerimagić predlaže da Evropsko vijeće na samitu u oktobru odgovori na tri ključna pitanja bez ulaska u vremenske odgodno-blokirajuće labirinte:

Za Crnu Goru: Finalizirati ugovor o pristupanju i u njega ugraditi privremenu primjenu jedinstvenog tržišta i budžetskih odredbi čim Podgorica ratificira sporazum, bez čekanja da svih 27 članica završi dugogodišnje ratifikacije.

Za Ukrajinu, Srbiju i ostale: Otvoriti put da svaka zemlja koja završi svoj dio posla — primjeni pravnu stečevinu i zatvori poglavlja — dobije pristup jedinstvenom tržištu kroz privremenu primjenu ugovora. To bi dalo snažan motiv Bosni i Hercegovini, Albaniji i Kosovu da ubrzaju reforme.

Mape puta za Schengen i budžet: Ponuditi svih šest zemalja zapadnog Balkana mapu puta za ulazak u Schengen zonu kroz jačanje policijske saradnje i kontrole granica, te prilagoditi višegodišnji finansijski okvir (MFF) EU kako bi se omogucila finansijska integracija kandidata i prije samog punopravnog članstva.

"Argument se svodi na ovo: Evropsko vijeće u oktobru ne može odrediti fiksni datum članstva za Ukrajinu ili Crnu Goru, a kamoli za ostale kandidate. Uraditi to značilo bi pozvati još jedno Scheinlösung rješenje u obliku simboličnih obećanja. Ali može učiniti nešto veće i poštenije od datuma. Može postaviti cilj za to jedno područje, početi ga graditi sada i završiti ga do kraja ove decenije", zaključuje Adnan Ćerimagić u svojoj analizi.