Ovakav potez dodatno je produbio nepovjerenje između regulatora i tržišnih aktera, tim prije što ključni zahtjevi sektora trgovine nisu uvaženi, niti je postignut minimum konsenzusa, što je ranije predstavljalo standard u ovakvim procesima.
Federalno ministarstvo trgovine nedavno je, na iznenađenje sektora trgovine, obavijestilo javnost o objavi Uputstva o načinu, sadržaju i rokovima dostave obavještenja o promjenama cijena za pojedine proizvode u informacioni sistem „Usporedi cijene“.
Ovakav potez dodatno je produbio nepovjerenje između regulatora i tržišnih aktera, tim prije što ključni zahtjevi sektora trgovine nisu uvaženi, niti je postignut minimum konsenzusa, što je ranije predstavljalo standard u ovakvim procesima.
Posebno zabrinjava činjenica da je Uputstvo doneseno bez suštinskog dijaloga s onima koji ga trebaju provoditi u praksi. Time se šalje poruka da operativna realnost trgovaca nije bila presudna u oblikovanju rješenja, već da su pravila kreirana jednostrano, bez razumijevanja kompleksnosti tržišnih tokova i svakodnevnog poslovanja.
Međutim, tu problemi ne prestaju. Samo nekoliko dana kasnije, i to pet dana nakon objave u „Službenim novinama Federacije BiH“, na web stranici Ministarstva objavljen je dodatni dokument “Lista proizvoda za IS Usporedicijene.ba”, kao i Excel obrazac sa matičnim podacima.
Ovakav naknadni i parcijalni pristup regulaciji dodatno kompromituje ozbiljnost projekta.
Lista proizvoda izrađena je mimo ranije postignutih dogovora. Još veći problem leži u samoj strukturi liste. Naime, proizvodi su definisani po nazivima „brašno“, „sapun“ i slično, bez ključnih identifikacionih elemenata kao što su vrsta, gramaža, proizvođač... Bez tih podataka, svako poređenje cijena gubi smisao, jer se ne upoređuju isti proizvodi, već samo kategorije koje mogu značajno varirati po kvalitetu i cijeni.
Na dalje, od trgovaca se traži da svoje sisteme i evidencije prilagode nedovoljno razrađenom i tehnički manjkavom rješenju aplikacije.
U konačnici, ovakav pristup vodi u ozbiljnu kompromitaciju, pa i potencijalnu propast idejno odličnog projekta „Usporedi cijene“.
Umjesto da postane alat za jačanje tržišne transparentnosti i zaštitu potrošača, sistem u ovakvom obliku prijeti da proizvede suprotan efekat, nepouzdane i netačne informacije.
Zbog svega navedenog, jasno je da je nužno hitno preispitati dosadašnji pristup, vratiti dijalog sa sektorom trgovine i osigurati da se sistem gradi na realnim, standardiziranim i tržišno utemeljenim podacima. U suprotnom, projekat koji je trebao biti primjer dobre prakse može postati primjer kako se, lošim upravljanjem i ignorisanjem struke, kompromituje i najbolja ideja.
