Pregovori administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa i Rusije o okončanju rata u Ukrajini prošireni su na mogući naftni posao vrijedan više milijardi dolara, objavio je New York Times pozivajući se na osam osoba upoznatih s razgovorima. Informaciju je prenio i Reuters.
U središtu razgovora je moguća prodaja velikog dijela međunarodne imovine Lukoila, jedne od najvećih ruskih energetskih kompanija. Riječ je o portfelju koji obuhvata naftna polja, rafinerije i benzinske stanice širom svijeta. Realizacija transakcije zavisila bi od odobrenja američke vlade i Kremlja.
Prema New York Timesu, ruski predsjednik Vladimir Putin lično je otvorio pitanje ovog posla tokom sastanka sa američkim pregovaračima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom u Kremlju 5. septembra. List, pozivajući se na tri osobe upoznate sa sastankom, navodi da je Putin predstavio mogući sporazum kao način da ruskoj javnosti pokaže da Rusija i dalje može poslovati sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Američki pregovarači odgovorili su da će raditi na tom pitanju. Prema jednom od izvora New York Timesa, američka strana u mogućem poslu vidi priliku za poboljšanje odnosa s Kremljom, ali i mogućnost utjecaja na smanjenje globalnih cijena energenata.
Grupu koja pokušava zaključiti posao, prema izvještaju američkog lista, predvodi američki milijarder i investitor Todd Boehly, a u njoj su i dvije bliskoistočne poslovne grupe koje su ranije poslovale s Kushnerom ili porodicom Witkoff, kao i jedan dio američke vlade. Reuters navodi da Bijela kuća, američko Ministarstvo finansija i Lukoil nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
New York Times navodi i da nema dokaza da bi Kushner ili Witkoff lično finansijski profitirali od mogućeg sporazuma. Međutim, struktura potencijalnih kupaca privukla je pažnju zbog poslovnih veza pojedinih učesnika s ljudima uključenim u američke pregovore s Moskvom.
Lukoil je u oktobru 2025. godine, zajedno s Rosneftom, dospio pod nove američke sankcije. Nakon toga kompanija je krenula u prodaju međunarodne imovine, među kojom su rafinerije i drugi energetski kapaciteti izvan Rusije. Američko Ministarstvo finansija u međuvremenu je više puta produžavalo rokove koji potencijalnim kupcima omogućavaju pregovore o preuzimanju te imovine.
Vrijednost Lukoilove međunarodne imovine procjenjivana je na desetine milijardi dolara. Prema izvještajima o procesu prodaje, raniji dogovor s investicijskom kompanijom Carlyle odnosio se na imovinu procijenjenu na približno 20 do 22 milijarde dolara, ali je za provođenje takve transakcije potrebno američko regulatorno odobrenje.
Potencijalni sporazum obuhvata veoma različitu imovinu – od naftnih polja u Africi do evropskih rafinerija i mreže benzinskih stanica. Lukoil, između ostalog, ima rafinerijske kapacitete u Bugarskoj, Rumuniji i Nizozemskoj.
Za Vašington je posebno važna činjenica da bi američko odobrenje prodaje omogućilo uklanjanje sankcijskih ograničenja s imovine obuhvaćene transakcijom, što bi moglo značajno povećati njenu tržišnu vrijednost. Konačni dogovor, međutim, još nije postignut, a njegova realizacija zavisi i od odluka američkih institucija nadležnih za provođenje sankcija.
