"Sjedinjene Američke Države su svjesno, vjerovatno zbog dogovora sa EU, prepustile Uniji deceniju i po vođenja kompletnog procesa stabilizacije mira u BiH."
"U svakom slučaju, ko god bude na čelu OHR-a morat će da vodi računa o suverenističkoj politici BiH, s obzirom da Dejtonski mirovni sporazum jeste jedino vezivno tkivo za sada, pošto političari ne mogu da ga stvore, ne mogu da se dogovore", kazao je za N1 vojni analitičar Nedžad Ahatović, koji je u "Danu uživo" komentarisao nominaciju za novog američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, ali i izbor nasljednika Christiana Schmidta.
Američki predsjednik je poslao nominaciju za novog ambasadora u Sarajevu, ukoliko bude potvrđen u Senatu, to bi mogao biti Ronald Johnson, šta znamo o njemu?
To je visoki američki oficir koji je sa jednom bogatom karijerom, možda ne toliko diplomatskom koliko u vojnom smislu, ali u svakom slučaju dobro je da je Bijela kuća definisala već jednom ko je ta osoba, persona koja će biti zvanični ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, što je pohvalno i na određeni način daje težinu svim ovim ostalim aktivnostima koje Sjedinjene Američke Države sprovode kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, Balkan općenito.
Šta možemo očekivati od SAD-a po imanovanju novog ambasadora, još aktivnije učešće u procesima ili će ostati na trenutnom kursu?
Sjedinjene Američke Države su svjesno, vjerovatno zbog dogovora sa EU, prepustile Uniji deceniju i po vođenja kompletnog procesa stabilizacije mira u BiH. To nije dalo neke, Bog zna kakve, rezultate. Vjerovatno sada Sjedinjene Američke Države pokušavaju da na određeni način zadrže status quo kroz Dejtonski mirovni sporazum, kako bi na kraju s nekim reformama BiH oslobodili da krene sama svojim koracima prema euroatlantskim integracijama. To uključuje, kao što smo i vidjeli po najavama, i smanjivanje ovlaštenja OHR-u, kao i smanjivanje uloge međunarodne zajednice općenito u bosanskohercegovačkoj politici. Vidjet ćemo da li su evropski saveznici, odnosno evropski partneri Sjedinjenih Američkih Država, saglasni sa tim. Kod njih ne postoji usaglašen zaključak i usaglašen stav vezano za takvu vrstu promjene američke politike prema Balkanu, posebice prema BiH.
Tako da ćemo prisustvovati, vjerovatno, tim lobističkim nadmetanjima oko toga ko će biti novi visoki predstavnik. Pominje se nekoliko imena. U svakom slučaju, ko god bude na čelu OHR-a morat će da vodi računa o suverenističkoj politici BiH, s obzirom da Dejtonski mirovni sporazum jeste jedino vezivno tkivo za sada, pošto političari ne mogu da ga stvore, ne mogu da se dogovore. Svako vuče ono što se kaže na svoju stranu. Jedino vezivno tkivo koje drži državni suverenitet BiH na okupu, odnosno na stanju, kako bi se to reklo. Vjerovatno je promjena geopolitičkih odnosa u svijetu nagnala Bijelu kuću da se pozabavi i sa Balkanom, s obzirom da smo mi meki trbuh Evrope, da ovdje najlakše izazvati konflikte, krize, bilo političke, bilo sigurnosne. Tako da oni žele da izbjegnu tu vrstu scenarija. Oni će vjerovatno taj aktivizam nastaviti u narednom periodu. Na šta će to sve skupa ličiti, vidjet ćemo. Uglavnom, ta politika "jedna država, dva entiteta, tri naroda" će se nastaviti u narednom periodu, što nije dobro za Bosnu i Hercegovinu. Mi trebamo da idemo u integraciju i socijalizaciju države i društva, da na određeni način krenemo sami, da donosimo odluke o sebi i da vodimo računa o našim euroatlantskim integracijama i dokle smo na tom putu, da povedemo računa da se ti zadaci koje dobijamo izvršavaju u skladu s onim što traže od nas.
Američke ambasadorice pri UN-u je rekla da se međunarodna zajednica neće toliko uplitati u unutrašnje odnose, nego će pustiti da se političari pokušaju sami dogovoriti oko brojnih stvari, a već 30 godina se ne mogu dogovoriti u vezi sa brojnim bitnim i manje bitnim temama. Šta očekivati od novog visokog predstavnika?
S obzirom na sadašnju političku strukturu i odnose, političke odnose na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, mi pokazujemo da smo nezreli, da nemamo tu vrstu odgovornosti prema građanima. I što je u suštini najgora stvar koja nam se mogla desiti - mi nismo odgojili birače. Političari imaju jasne stavove. Dakle, neki žele disoluciju zemlje, neki žele da se zadrži sadašnja situacija, znači da se zadrži državni suverenitet, teritorijalni integritet države. Međutim, mi nismo odgojili birače koji bi na određeni način bili manje ili više kritični prema sadašnjoj ili eventualno nekoj drugoj vlasti koja bi eventualno obnašala te funkcije. Dakle, mi kao građani u suštini snosimo 50% te odgovornosti, ali jednostavno biramo uvijek one ljude i one političke programe i one ideje koje u suštini ne vode ničemu, nego ka zadržavanju statusa koji odgovara određenim političkim elitama koje žele disoluciju zemlje radi vlastite ili lične koristi i tako dalje.
U posljednje vrijeme slušamo prijetnje trećim entitetom, a iz Rs-a imamo prijetnje otcjepljenjem tog entiteta od Bosne i Hercegovine. Sa sigurnosnog aspekta, koliko su to ozbiljne prijetnje i šta to zapravo može doprinijeti sigurnosti, odnosno nesigurnosti građana u našoj zemlji?
U političkom smislu možete imati različite stavove, sve je legitimno u politici, dakle, pa čak i disolucija zemlje. Međutim, kad to poprimi razmjere konkretnih poteza, kao što je to bilo u slučaju Milorada Dodika, međunarodna zajednica ga je sankcionisala tako što ga je udaljila sa političke scene. Sad pitanje je koliko je udaljen sa političke scene. Ja mislim da nije udaljen, da on i dalje vuče konce iza kulisa. Ali u svakom slučaju, dakle, postoje određene pravne konsekvence koje su mu se desile. Da li je to dovoljno? Po mom mišljenju, nije. Da li je dovoljno da Bosna i Hercegovina sama preuzme, da li smo mi zreli da sami preuzmemo odgovornost za naš državni suverenitet? Nismo. Ukoliko međunarodna zajednica se izmakne i pusti nama odlučivanje, vrlo brzo možemo potonuti u sigurnosni problem.
