Američki magazin Politico analizirao je kompleksnu dinamiku rata u Ukrajini, fokusirajući se na geopolitičke igre velikih sila, podršku Zapada, izazove ukrajinskog otpora i globalne posljedice sukoba koji ulazi u treću godinu bez jasnog kraja na vidiku.
Da ste hodali linijama fronta u ranim sedmicama rata u Ukrajini, čuli biste povike na ukrajinskom i ruskom, možda pomiješane sa glasovima koji govore regionalnim jezicima poput burjatskog i čečenskog.
Danas, trupe s obje strane linije sukoba komuniciraju na španskom, nepalskom, hindskom, somalskom, srpskom i korejskom, piše Politico u svojoj analizi. Strani jezici koji se govore u blatnjavim rovovima samo su jedan od znakova kako sukob dobija sve veću međunarodnu dimenziju.
Na nebu iznad bojnog polja, američki sistem protivzračne odbrane bi mogao presresti iranski dron Shahed dok na zemlji njemačka artiljerija fijuče pored sjevernokorejskih granata. Za blizu tri godine, čak i najtvrdokorniji izolacionisti teško bi mogli predstaviti rat kao "regionalni sukob" između Rusije i Ukrajine.
Ono što je počelo u februaru 2022. kao najveći evropski kopneni rat od Drugog svjetskog rata sada pretenduje na titulu najglobalnijeg sukoba od Hladnog rata, u koji su direktno ili indirektno uključene desetine zemalja.
Taj aspekt sukoba bi na kraju mogao zapečatiti njegovu sudbinu, jer Ukrajina rizikuje gubitak svog najvećeg saveznika dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, čak i dok Rusija privlači sve veću podršku drugih neprijatelja Washingtona, prvenstveno Sjeverne Koreje.
"Posljednji put kada smo vidjeli nešto ovakvo vjerovatno bi bila sovjetska invazija na Afganistan", rekao je istaknuti historičar Hladnog rata Sergej Radčenko, dodavši: "Tada je postojao pritisak Zapada na podršku mudžahedinima, kao i iz Pakistana, dok su svi pokušavali intervenirati".
Proksi rat
Kada je Moskva pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Kremlj i njegovi propagandisti pravdali su je kao neophodan i odbrambeni potez protiv NATO-a.
Mišljenja se razlikuju o tome da li je ruski predsjednik Vladimir Putin zaista namjeravao sukob s takozvanim kolektivnim Zapadom.
Ali postoji široki konsenzus da je očekivao da će se rat završiti za nekoliko dana i da je, s razlogom, računao na to da će Zapad reagirati uglavnom osudama, ali bez konkretnih mjera, kao što je pokazano ranijim ruskim upadima u Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju.
"To bi bio lokalni sukob da se brzo završio", rekao je Radčenko i doao: "Ali nije".
Ukrajinci su se borili zubima i noktima, a Putinove trupe oklijevale su dovoljno dugo da Zapad privuče pažnju.
Evropa je postala zabrinuta za svoju sigurnost, dok su Sjedinjene Američke Države bile pod pritiskom da održe imidž zagovornika demokracije i evropske sigurnosti. U roku od nekoliko dana, zapadno oružje i obavještajni podaci počeli su pristizati, pomažući Ukrajincima da zaustave rusko napredovanje i internacionaliziraju sukob.
Danas se obje strane oslanjaju na vanjsku pomoć: Ukrajina za preživljavanje, a Rusija za održavanje svoje dominacije u zraku i na terenu, dok minimizira utjecaj rata na vlastito stanovništvo.
Kako su se borili za više resursa, obje strane su postavile velike, ideološke tvrdnje. Ukrajina kaže da se bori za "demokratiju", dok Rusija tvrdi da vodi krstaški rat protiv onoga što naziva američkom hegemonijom i "kolektivnim Zapadom".
Moskovska retorika o "multipolarnom svjetskom poretku", koliko god nejasno definirana, bila je dovoljno uvjerljiva da privuče Iran da osigura dronove Shahed i Sjevernu Koreju da isporuči balističke rakete, milione granata i, odnedavno, hiljade vojnika.
Takozvani globalni jug također se sve više okreće prema Rusiji kroz platforme poput BRIKS-a, grupe zemalja koje su uprkos značajnim razlikama našle zajednički interes u nezadovoljstvu prema globalnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Najveći saveznik Moskve je Kina, koja je odigrala ključnu ulogu u održavanju ruske ekonomije uprkos zapadnim sankcijama, pružajući tržište za rusku naftu i gnojivo, dok istovremeno osigurava pristup neophodnoj tehnologiji.
"Indija i druge zemlje mogu trgovati s Rusijom, što je značajno. Ali ništa se ne može usporediti s onim što Kina donosi na sto", rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Centra za Evroaziju Carnegie Rusija.
Istovremeno, Rusija nastavlja svoju dugogodišnju praksu hibridnog ratovanja, izazivajući nevolje i šireći postojeće podjele u inostranstvu.
