Prvog dana nove godine načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović obavijestio je javnost da je Srbija morala da raskine neke ugovore s Rusijom, a neke da odloži zbog nemogućnosti nabavke oružja iz te zemlje u trenutnim okolnostima. Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da je odluka da se s Moskvom sklapaju ugovori u trenutku kada ona raspoređuje svoje trupe spremajući se za napad na Kijev, govori o diletantizmu u određivanju spoljno-političkih ciljeva i površnosti u analizi obavještajnih podataka Srbije.
Kada je riječ o isporuci naoružanja iz Ruske Federacije, ona je u ovom trenutku praktično onemogućena. Diplomatskim kanalima pokušavamo da pronađemo način da prevaziđemo novonastalu situaciju. Neke ugovore smo raskinuli, a neke odložili u nadi da će se situacija u međudržavnim odnosima na globalnom nivou normalizovati i omogućiti realizaciju ugovora, rekao je general Mojsilović.
O kojim ugovorima se radi i kolika je njihova vijednost nemoguće je znati, kaže vojni analitičar Aleksandar Radić, podsjećajući da su nabavke oružja vojna tajna i o njima znamo ono što kaže predsjednik Aleksandar Vučić.
Iznenađeni ratom
Kada je u pitanju nabavka rezervnih dijelova i modernizacija ruskog oružja nabavljenog uoči rata u Ukrajini, tu „neka nam je Bog u pomoći“, napominje Radić.
Zdravorazumski je da se o održavanju naoružanja razmišlja dugoročno. O tome ko će biti taj ko će snabdijevati i ko će raditi modernizaciju, objašnjava vojni analitičar.
Međutim, umjesto zdravorazumskog planiranja, „obavještajna slijepost i strateška zaluđenost“ dovele su do toga da Srbija u jesen 2021. godine potpisuje nove ugovore s Rusijom.
Vučić u ponedjeljak u februaru 2022. godine kaže da nam stiže oružje iz Kine, a u petak počinje rat u Ukrajini. A oružje treba da doveze ukrajinski avion, podsjeća Radić šta se dešavalo u danima pred početak ruske invazije na Ukrajinu.
U to vrijeme u Srbiju je trebalo da stigne kineski raketni sistem PVO FK-3, čija nabavka je dogovorena 2019. godine. Vučićeve izjave ukazuju da je Srbija bila iznenađena ratom u Ukrajini, iako predsjednik Vučić posljednjih godina uvjerava javnost da je znao da će rata biti.
Ako koza laže, rog ne laže, odgovara Radić.
Iste godine kada je s Kinezima dogovorena nabavka PVO sistema, u Srbiju su stigli helikopteri Mi-17V-5 sa ukrajinskim motorom, kao i Mi-35 s ruskim motorom.
Remontovani i modernizovani Migovi-29 došli su 2021. godine.
Srbija je 2019. godine dogovorila s Rusijom kupovinu baterije PVO Pancir-S1, koji ukupno čini šest sistema, a čije dopremanje je počelo početkom 2020. godine.
A prošle godine povodom Dana državnosti u Nišu je predstavljen ruski antidron sistem Repelent, koji je dio ranije ugovorene i plaćene nabavke koja nije mogla da bude isporučena zbog ruske invazije na Ukrajinu. Kako je i kada tačno uspio da stigne – javnost nije saznala.
Okretanje zapadu
Prilikom predstavljanja Repelenta u Nišu, predsjednik Vučić je izrazio žaljenje što neće biti moguće realizovati nabavku ruskog sistema za protivelektronska dejstva Krasuha.
Radić kaže da je održavanje novijeg ruskog oružja neizvjesno i da politički zavise od Moskve.
Ako se nešto i dobije od Moskve ne bi trebalo da se o tome govori, kaže Radić.
Nameće se pitanje gdje će Srbija nabaviti pandan ruskom oružju, čiju nabavku je planirala – na istoku ili zapadu?
Istočna veza je problematična zbog dugoročnog održavanja, kaže Radić. On ističe i da je Srbija jedini mostobran Kine u Evropi, kada je naoružanje u pitanju i dodaje da će zapad praviti probleme zbog toga.
Srbija se izborom Rafala okrenula ka zapadu. Naša vojna proizvodnja je orijentisana ka zapadu. Sada se pokazuje da je bio politički hazard da se kupuje oružje iz raznih izvora, objašnjava sagovornik.
On zaključuje da su ih „diletantizam u određivanju spoljnopolitičkih ciljeva“ i „površnost u analizi obavještajnih podataka“ doveli tu gdje jesu.
