Tuzla je i ovog 25. maja osvanula u posebnoj, teškoj tišini koja se već duže od tri decenije uvlači u svaku poru Grada soli. Grad mladosti i prkosa i danas nosi neizbrisiv biljeg jednog predvečerja iz 1995. godine. U samo jednoj sekundi, u 20 sati i 55 minuta, na gradskoj Kapiji ugašen je 71 mladi život.
Granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren pretvorila je tadašnje glavno sastajalište tuzlanske mladosti u stratište. Ranila je više od dvije stotine ljudi, ostavljajući iza sebe prosječnu starost žrtava od tek dvadeset i jedne godine.
Dok se od ranih jutarnjih sati na mezarju Aleja mladosti na Slanoj Banji okupljaju porodice i prijatelji kako bi položili cvijeće, među njima stoji i Dino Kalesić. On je otac najmlađe žrtve ovog masakra, dvoipogodišnjeg Sandra. Dino je jutros tu, iako u proteklim godinama nije dolazio u vrijeme zvaničnog obilježavanja, nego ranije.
"Evo, danas sam ovdje, od jutros sam tu, pa vidjet ćemo što dalje", kaže Dino.
Objašnjava da ovo svjedočenje za njega više nije stvar izbora, već duboka dužnost.
"Vidim da nas je sve manje, stalno smo u kontaktu. Roditelji su iscrpljeni, umorni, nemaju snage i polako nestaju. S druge strane, sve je više negiranja onoga što se desilo. Sve se manje priča o Kapiji. Tako da sam ja to nekako shvatio kao svoju obavezu i zadatak. Dok sam živ, želim što više, duže i češće pričati o Kapiji."
