Srušili su premijera, srušili su Vladu, srušili su gradonačelnika Novog Sada, ali kako mogu srušiti Aleksandra Vučića?
Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)
Masovne demonstracije u Srbiji dovele su to ostavke premijera i otkrile pukotine u Vučićevoj vladavini. Ali kako sada srušiti pravog gospodara Srbije? To pitanje postavlja se i za Putina, Lukašenka, Orbana i ostale.
Srušili su premijera, srušili su Vladu, srušili su gradonačelnika Novog Sada, ali kako mogu srušiti Aleksandra Vučića?
Kako srušiti autokratskog predsjednika?
Srbija ima, na njezinu žalost, veliko iskustvo s diktatorima i autokratima, kao i s masovnim prosvjedima protiv vlasti. I osjetila je na svojoj koži koliko ti žestoki oporbeni prosvjedi mogu biti značajni, ali i koliko zapravo mogu biti jalovi.
Dobar dio jednog desetljeća građanska, opozicijska Srbija marširala je protiv Slobodana Miloševića, dok je ovaj vodio i gubio ratove, uništavao regiju, pokoravao državu, osvajao institucije, lažirao izbore, utišavao ili čak ubijao protivnike i kritičare. Čak se i nakon jasnog izbornog poraza Srbija masovnim prosvjedima morala izboriti za Miloševićev pad.
Bilo je dugo, bilo je bolno, i za okruženje Miloševićeve Srbije, kao i za samu Srbiju.
A sada, Srbija je zapela s Aleksandrom Vučićem, jednim od ratnih huškača i radikala iz Miloševićeve ere. On je u Srbiji razbio gotovo sve pokrete otpora, oporbu, medije, kritičare, institucije, kontrolne mehanizme, uz iskušanu strategiju prozivanja vanjskih i unutarnjih neprijatelja, huškanja na kritičare i protivnike, širenje represije, zastrašivanje, čak i uz fizičko nasilje nad prosvjednicima.
Ali opet nije uspio razbiti prosvjed studenata i mladih ljudi.
Ni prijetnjama, ni optužbama, ni bejzbol palicama.
Stotine tisuća ljudi maršira ulicama gradova u Srbiji, koristeći tragedije poput pada nadstrešnice u Novom Sadu, ali i masovnog ubojstva u školi, kako bi artikulirala svoje nezadovoljstvo i kanalizirala frustraciju prema institucijama, stranci i Vladi pod kontrolom Vučića.
Vučić vlada Srbijom čitavo desetljeće, održavajući se na vlasti putinovskim modelom mijenjanja fotelja iz premijerske u predsjedničku (a možda i obrnuto), i za to vrijeme uspio je učvrstiti svoju vladavinu, slomiti otpore, izgraditi mehanizme zaštite, pa i otvorenog nasilja, tabloidnog huškanja i optuživanja "stranih agenata".
Što je dulje na vlasti, to jača bijes zbog njegove vladavine. Ali istodobno, što je dulje na vlasti, slabije su šanse da ga se skine s vlasti. Ne samo prosvjedima, nego i na izborima.
To je priča o Putinovoj Rusiji, Lukašenkovoj Bjelorusiji, Orbanovoj Mađarskoj, u manjoj mjeri o Plenkovićevoj Hrvatskoj u kojoj HDZ sve snažnije kontrolira državu i njezine institucije. A to je i plan Donalda Trumpa za njegovu novu Ameriku kojom on ne želi upravljati, nego želi njome vladati.
Pa i pod cijenu kršenja Ustava i omogućavanja trećeg ili četvrtog mandata u Bijeloj kući.
Kad se diktatori jednom dokopaju vlasti, moraju se prvom prilikom smijeniti ili će tijekom godina poduzeti sve kako bi doživotno vladali. I u tome često uspijevaju.
"Ostaje za vidjeti hoće li ta podrška autokraciji ostati nepromijenjena i nakon evidentnog kolapsa dosadašnjeg modela vladanja Srbijom", kazao je SDP-ov eurozastupnik Tonino Picula nakon ostavke premijera Srbije pod pritiskom prosvjeda, te naglasio najvažnije: "Odgovor mora dobiti i pitanje imaju li masovni prosvjedi dovoljan transformacijski kapacitet za dublje promjene u zemlji".
Demokratskim izborima vrlo je teško smijeniti diktatora, jer diktatori kontroliraju izbore, političku scenu, institucije, medije, ali i razbijaju oporbu, uništavaju konkurenciju i u mnogim slučajevima, naprosto lažiraju izbore.
Premijer Srbije podnio je ostavku kako ju ne bi morao podnijeti Aleksandar Vučić. No on je sljedeći na redu. I ostavka premijera otkriva slabosti i pukotine u njegovu autokratskom oklopu.
No čak i ako se duh ovih demonstracija u jednom trenutku prelije na izbornu kampanju i usmjeri prema glasačkim kutijama, pitanje je može li se tako napokon smijeniti Vučića i dati Srbiji priliku da prodiše.
Ove demonstracije ne smiju biti početak oslobađanja Srbije od Vučićeve vladavine, već i početak njegova političkog kraja.
