OSVRT TOMISLAVA KLAUŠKOG: Kako srušiti diktatora?

Stotine tisuća ljudi maršira ulicama gradova u Srbiji, koristeći tragedije poput pada nadstrešnice u Novom Sadu, ali i masovnog ubojstva u školi, kako bi artikulirala svoje nezadovoljstvo i kanalizirala frustraciju prema institucijama, stranci i Vladi pod kontrolom Vučića.

Vučić vlada Srbijom čitavo desetljeće, održavajući se na vlasti putinovskim modelom mijenjanja fotelja iz premijerske u predsjedničku (a možda i obrnuto), i za to vrijeme uspio je učvrstiti svoju vladavinu, slomiti otpore, izgraditi mehanizme zaštite, pa i otvorenog nasilja, tabloidnog huškanja i optuživanja "stranih agenata".

Što je dulje na vlasti, to jača bijes zbog njegove vladavine. Ali istodobno, što je dulje na vlasti, slabije su šanse da ga se skine s vlasti. Ne samo prosvjedima, nego i na izborima.

To je priča o Putinovoj Rusiji, Lukašenkovoj Bjelorusiji, Orbanovoj Mađarskoj, u manjoj mjeri o Plenkovićevoj Hrvatskoj u kojoj HDZ sve snažnije kontrolira državu i njezine institucije. A to je i plan Donalda Trumpa za njegovu novu Ameriku kojom on ne želi upravljati, nego želi njome vladati.

Pa i pod cijenu kršenja Ustava i omogućavanja trećeg ili četvrtog mandata u Bijeloj kući.

Kad se diktatori jednom dokopaju vlasti, moraju se prvom prilikom smijeniti ili će tijekom godina poduzeti sve kako bi doživotno vladali. I u tome često uspijevaju.  

"Ostaje za vidjeti hoće li ta podrška autokraciji ostati nepromijenjena i nakon evidentnog kolapsa dosadašnjeg modela vladanja Srbijom", kazao je SDP-ov eurozastupnik Tonino Picula nakon ostavke premijera Srbije pod pritiskom prosvjeda, te naglasio najvažnije: "Odgovor mora dobiti i pitanje imaju li masovni prosvjedi dovoljan transformacijski kapacitet za dublje promjene u zemlji".

Demokratskim izborima vrlo je teško smijeniti diktatora, jer diktatori kontroliraju izbore, političku scenu, institucije, medije, ali i razbijaju oporbu, uništavaju konkurenciju i u mnogim slučajevima, naprosto lažiraju izbore.

Premijer Srbije podnio je ostavku kako ju ne bi morao podnijeti Aleksandar Vučić. No on je sljedeći na redu. I ostavka premijera otkriva slabosti i pukotine u njegovu autokratskom oklopu.

No čak i ako se duh ovih demonstracija u jednom trenutku prelije na izbornu kampanju i usmjeri prema glasačkim kutijama, pitanje je može li se tako napokon smijeniti Vučića i dati Srbiji priliku da prodiše.

Ove demonstracije ne smiju biti početak oslobađanja Srbije od Vučićeve vladavine, već i početak njegova političkog kraja.