Dodaje se da su značajni faktori protiv njegovog prijevremenog puštanja na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina i njegov propust, te nedovoljne znakove rehabilitacije. Dalje, nema dokaza koji utvrđuje postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali zahtjev.
“Iz gore navedenih razloga, a na osnovu člana 26. Statuta i pravila 150. i 151. Pravila, ovim odbijam Prijavu”, navodi se.
Sredoje Lukić je također proglašen krivim za pomaganje i podržavanje u počinjenju djela progona, nehumanih djela, ubistva i okrutnog postupanja. Konkretno, on je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru u Uzamnici i za paljenje kuće u Pionirskoj ulici.
Treba napomenuti da, zahvaljujući kontinuiranim naporima Udruženja žrtava i svjedoka genocida i uz podršku drugih, uglavnom lokalnih udruženja, te savjesnom radu predsjednika MRMKS Carmela Agiusa ali i Gatti Santana, niti jedan presuđeni ratni zločinac od 2017. godine nije pušten na prijevremenu slobodu, što je do tada bio normalan postupak.