Ništa od zakona o VSTV-u i Sudu BiH. Ministri iz Rs ponovo su glasali protiv predloženog dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH na kojem su bili nacrti zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH te izmjene Zakona o Sudu BiH, javlja istraga.ba
S obzirom na to da dnevni red “konačna i izvršna odluka”, bez glasova iz Rs, nije usvojen dnevni red, a bez dnevnog reda nema sjednice. Na predloženom dnevnom redu trebale su se naći ukupno 32 tačke, a osim zakona o Sudu BiH i VSTV-u, na ministri su trebali razmatrati i Prijedlog odluke o uspostavi Ureda glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom kao privremenog tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Zakoni o VSTV-u i Sudu BiH dio su paketa reformi koje su čelnici EU postavili pred institucije Bosne i Hercegovine. Predloženi nacrt zakona o VSTV-u izazvao je brojne kontroverze.
Nacrt Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), koji je upućen u javne konsultacije, ne predstavlja korak naprijed, već rizik od daljeg urušavanja nezavisnosti pravosuđa. Na to sve, Nacrt Zakona se našao na dnevnom redu Vijeća ministara i prije nego što su konsultacije okončane, što ukazuje a izigravanje procedura, te da su javne konsultacije samo farsa, piše Transparency International BiH.
Kada je riječ o sadržaju Nacrta, odnosno verzije koja se nalazi na javnim konsultacijama, umjesto da otkloni ranije identifikovane probleme, nacrt ih dodatno osnažuje kroz, između ostalog, učvršćivanje etničke kvote u članstvu Vijeća, koje postaju trajno pravilo. Pored toga, zadržava se princip po kome se unaprijed utvrđuje raspodjela pozicija u odnosu na etničku pripadnost i instituciju iz koje se kandiduju nosioci pravosudnih funkcija, što je do sad u praksi već dovelo do manipulacija radi namještanje pozicija.
Umjesto da etničke kvote budu privremeni korektivni mehanizam, kako je preporučila Venecijanska komisija, nacrt ih trajno ugrađuje u zakon, čime one postaju trajno pravilo za izbor članova VSTV-a. Prelazne odredbe čak ostavljaju mogućnost da kvote ostanu na snazi do potencijalnog članstva u EU, pa i nakon toga, čime se dugoročno učvršćuje praksa izbora članova najvažnijeg pravosudnog tijela po etničkoj pripadnosti, umjesto stručnosti, iskustva i profesionalnog . Osim što se nacionalna pripadnost postavlja kao trajan instrument kontrole nad radom Vijeća, ovakav oblik političkog uticaja može imati ozbiljne posljedice po njegovu nezavisnost i funkcionalnost u godinama koje dolaze.










