Poznati srpski režiser rodom iz Sarajeva, Emir Kusturica, vrlo blizak ruskom režimu, nakon ogromnih protesta koji su se održali u Beogradu protiv iskopavanja litija, oglasio se autorskim tekstom u ruskom državnom propagandnom mediju Russia Today.
Iznenađujuće, Kusturica je stao na stranu demonstranata, odbacujući optužbe režimskih tabloida da se radi o "obojenoj revoluciji" protiv vlasti Aleksandra Vučića. Čak je pozvao Vučića da povuče svoj potpis sa memoranduma o iskopavanju litija "pa da se izbjegne katastrofa".
Posjetu njemačkog kancelara Olafa Scholza Beogradu je označio "najvećim poniženjem Srbije od 1941. godine", američkog ambasadora Christophera Hilla nazvao je "najdubljom srpskom državom", a čak je aludirao i na podjele u vladajućem SNS-u po ovom pitanju.
Ovaj Kusturicin tekst će zasigurno pojačati već postojeće sumnje u Srbiji da iza protesta stoje Rusi, pogotovo ako imamo u vidu da je Kusturica jedan od rijetkih umjetnika u svijetu koji je imao priliku u proteklom periodu da se tet-a-tet sastane sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Sa druge strane, protesti protiv iskopavanja litija su globalna pojava, pa ne treba sumnjati u dobre namjere ekoloških društava koja se protive takvom projektu.
Tekst Emira Kusturice u nastavku prenosimo u cijelosti:
Kopanje litijuma u Srbiji je donedavno bilo političko pitanje, sada se stvar obrnula pa istovremeno vlast i narod, svako za svoj račun, nastali problem premješta u egzistencijalu sferu.
Vlast tretira Srbiju kao rastuću ekonomiju u svijetu raspada svjetskog ekonomskog poretka, koja mora da obezbjedi kontinuirani progres, narod koji je uplašen da mu tlo izmiče pod nogama i da će mu zbog sumporne kiseline i drugih hemikalija koje se koriste za odvajanje litijum-bora od otpada, upropastiti sve što su stvorile generacije očeva, đedova.
Rio Tinto je kompanija koja je, još prije pronalaženja litijuma, pustošila zemlje Latinske Amerike, sejala revolucije u Čileu, danas drži Boliviju na ivici građanskog rata, u pustinjama Australije eksploatiše litijum, sada dolazi u Srbiju i prvi put kopa na naseljenoj, poljoprivrednoj teritoriji; narodni strah se uvećava.
Da li je taj narod uplašen za sudbinu srpske države nakon što je predsjednik Republike, čekajući oberšturmfirera Šolca i pitao "dobro hoće li neko meni da objasni o čemu se radi (šta mi čekamo)" ili je napalm straha posejao sam Šolc kada je narodnu sumnju da će biti potrovan potkrjepio rečenicom - "da, biće i onih kojima će naškoditi kopanje litijuma."
