Tada se branila država srcem, heroji su iz dana u dan “nicali” na svim ratištima Okruga Bihać.
Pišu: Nijazija Maslak i Sulejman
Lipovača
Na današnji dan, prije 30. godine
formiran je 5. korpus Armija RBiH. Formiranjem 5. Korpusa Armije R BiH učinjen
značajan iskorak ka zaustavljanju agresije na RBiH i sprečavanju agresora da
ostvari zacrtane velikodržavne ciljeve i pripajanje RBiH velikodržavnom
konceptu takozvane “Velike Srbije”. Od osnivanja, te u ratnim godinama, 5.
korpus će biti respektabilna vojna sila, spremna da odgovori zadatku i odbrani
naroda i teritorija od agresorskih nasrtaja.
Tada nije trebalo nikoga zvati da
brani svoju državu, nije se čekala neka potvrda jesi li ili nisi zdrav, jesi li
sposoban ili nisi. Išlo se srcem, branila se država i mnogima je bila čast što
su dio generacije koja se borila protiv nekog ko napada njihovu državu. Tada je
postojalo jedinstvo, imao se cilj. Tada su se granice države doživljavale kao
granice vlastite kože..
Zbog toga su obim i karakter
priprema, te organizacija i vođenje rata na Okrugu Bihać, u potpunoj političkoj, ekonomskoj,
informativnoj i svakoj drugoj vrsti blokade, okružen dijelovima pet korpusa
srpske vojske, poprimile specifične tokove i imale posebne karakteristike.
U toku odbrambeno-oslobodilačkog
rata na Okrugu Bihać, sve oči bile su uperene u 5. korpus, zato što je 5.
korpus bio najorganiziraniji dio društva i što je raspolagao sa najsposobnijim
kadrovima, bivšim oficirima JNA, rezervnim oficirima i intelektualcima
različitog profila. U borbi za opstanak Komanda 5. korpusa je često rješavala
zadatke koji nisu imali čisto vojni karakter.
Međutim, 5. korpus nikada nije
izašao izvan svojih vojnih okvira djelovanja
I pored postojeće razlike u
ljudstvu i naoružanju 5. korpusa Armije R BiH i srbijansko-crnogorskog agresora,
posebno u teškom naoružanju, 5. korpus Armije R BiH uspio da uspostavi
stratešku ravnotežu na ratištima i da za nepune tri godine, iz organizovane
grupe preraste u korpus koji ne samo da je mogao da se suprostavi jednom agresoru, nego da se uspješno bori sa
tri agresora (tzv. RS, tzv. RSK, tzv. APZB) u uslovima potpunog okruženja i da
iz odbrambene pređe u oslobodilačku fazu rata.
Nakon 30 godina, pravo pitanje bi
bilo: kako je 5. korpus Armije R BiH
uspio za nepune tri godine, da iz organizovane grupe preraste u korpus
koji ne samo da je mogao da se suprostavi
jednom agresoru, nego da se uspješno bori sa tri agresora u uslovima
potpunog okruženja i da iz odbrambene pređe u oslobodilačku fazu rata? Jedan od
odgovora je da je to 5. korpus uspio jer je bio korpus koji je bio izgrađen na
borbenom moralu i jasnim ciljevima.
Korpus koji je krenuo od nule, sa
par puškica i lovačkim naoružanjem suprostavio se daleko nadmoćnijem
neprijatelju. Tada se branila država srcem, heroji su iz dana u dan “nicali” na
svim ratištima Okruga Bihać. Kroz sve godine ratovanja, 5. korpus, kao najmanji
korpus Armije RBiH bio je jedna od najvažnijih vojnih komponenti odbrane BiH. U
periodu 1992-1995. godine 5. korpus je izveo niz značajnih borbi i bitaka,
bojeva i operaciju „Sana 95“ kao krunu filozofije ratovanja. U okviru 953
borbena dejstva odbranio je slobodnu teritoriju BiH, oslobodio više od 2.500
kilometara kvadratnih okupirane
teritorije, slomio brojne neprijateljske ofanzive, koje su sudbonosno
utjecale na konačan tok i ishod rata, dao dvije „viteške „ i tri “slavne“
brigade, dao dva heroja oslobodilačkog rata ( Adil Bešić i Izet Nanić), a 221
pripadnik 5. korpusa, dobio je ratno priznanje značku „Zlatni ljiljan“.
U procesu organizacijskog
ustrojstva 5. korpusa Armije RBiH, jačanja njegove organizacijsko-formacijske
strukture i ratnog puta puta, nisu stvoreni neki specifični oblici vojnog
organiziranja, koji su nepoznati u teorijama i praksama vođenja ratova, ali
jesu primjenjene specifične mjere, postupci i radnje pomoću kojih se
organizirao narod Okruga Bihać u potpunom okruženju, te koncentrisao svoju moć
i izrazio je preko 5. korpusa Armije R BiH.
Neosporno je da su navedene mjere, postupci i
radnje, pomoću kojih je uspješno organizirana odbrana Okruga Bihać u potpunom
okruženju, predstavljale svojevrstan fenomen, zbog toga što je malo primjera u
historiji u kojoj se jedna vojna formacija ili dio naroda u višegodišnjem
okruženju opstali.
(Nijazija Maslak i Sulejman Lipovača usposlenici su Muzeja Unsko-sanskog kantona)