- Nema struje, vode, niti šta vidiš, niti šta čuješ. Niti ko može da ode u podrum da vidi jesu li bebe u životu… Prije toga nisam znala ni je li preživio - kazala je.
U zgradi u kojoj su se rađala djeca, 26. maja 1992. godine, odjekivale su eksplozije. Opsjednuto Sarajevo već je bilo pod granatama, snajperima, glađu i strahom, ali tog jutra agresija je, kako svjedoče zapisi i preživjeli, dotakla najdublju granicu ljudskog bezumlja — napadnuto je mjesto gdje počinje život.
U porodilištu se tada nalazilo više od 130 žena i oko 70 novorođenih beba. Dok su majke držale svoju djecu u naručju, a ljekari i medicinsko osoblje pokušavali spasiti živote, granate su razarale zidove bolnice. Hodnicima su se miješali plač beba, krikovi žena i zvuk detonacija koje su se sve više približavale.
Prva linija fronta
Porodilište “Zehra Muidović” nalazilo se na prvoj liniji fronta. Umjesto da bude zaštićeno kao simbol života i humanosti, pretvoreno je u metu. Granate ispaljene s položaja napadača pogađale su objekat u kojem su tek rođena djeca prvi put otvarala oči.
Pet novorođenčadi nije preživjelo. To nisu bila imena na papiru, nego životi koji nisu stigli ni zaplakati kako treba — djeca koja nikada nisu dočekala prvi rođendan, prvi korak ni prvu riječ. Taj događaj ostao je jedan od najmračnijih simbola opsade Sarajeva, jer, kako se često ističe, granatiranje porodilišta predstavlja potpunu negaciju čovječnosti.
Preživio granatiranje
Među preživjelima bio je i Nihad Sejfović, jedna od beba rođenih tokom granatiranja.
- Preživio sam granatiranje 26. maja 1992. godine, kao jedna od novorođenih beba. Znam da smo se rodili u hodniku, bez struje, bez vode, bez ičega, uz granate“, prisjetio se godinama kasnije.
Njegova majka Aida Sejfović opisala je strah koji, kako kaže, nikada nije nestao.
- Nema struje, vode, niti šta vidiš, niti šta čuješ. Niti ko može da ode u podrum da vidi jesu li bebe u životu… Prije toga nisam znala ni je li preživio - kazala je.
U haosu dima, ruševina i detonacija, medicinsko osoblje nije napustilo porodilište. Babice, sestre, doktori i tehničari ostali su uz majke i novorođenčad dok su granate razarale zgradu. Bebe su umotavane u deke i improvizovane pokrivače, iznošene kroz oštećene hodnike i pokušavano je spasiti što se spasiti može. Neki su vlastitim tijelima štitili inkubatore.
- Komanda je bila da ne smijemo napustiti položaje, da ne smijemo ostaviti djecu na nemilost - prisjećao se Sead Alić, komandant odreda Koševsko brdo.
Evakuacija beba i porodilja
Branioci Armije Republike Bosne i Hercegovine uspjeli su odbiti napad i spriječiti još veću tragediju, a bebe i porodilje kasnije su evakuisane u sigurnije dijelove grada. Ipak, slike tog dana ostale su trajno urezane u sjećanje preživjelih.
Više od tri decenije kasnije, za granatiranje porodilišta niko nije odgovarao. Zgrada je obnovljena, ali sjećanje na taj dan ostaje kao podsjetnik na patnju civila i razmjere opsade Sarajeva.
Danas, 26. maj ostaje simbol dana kada je, kako se često navodi, napadnut sam život — i kada je Sarajevo, uprkos svemu, pokušavalo braniti dostojanstvo i opstanak, prenosi Hayat.
