Mujanović: „Treći entitet je poruka Hrvatima da nemaju budućnost

Politolog upozorava na kolonijalnu politiku Zagreba, jačanje Dodikove pozicije i neodgovornost domaćih elita koje blokiraju napredak BiH.

Bosna i Hercegovina suočava se s dubokim političkim i strateškim problemima, a ključni uzrok, prema politologu Jasminu Mujanoviću, leži u neodgovornosti domaćih političkih elita koje propuštaju postojeće prilike za napredak.

„Neodgovornost i neozbiljnost bošnjačkih i probosanskih političara je ta esencijalna bolest koja uništava sve prilike za progres“, upozorava Mujanović, dodajući da potencijal postoji, ali da „ti ljudi ne dozvoljavaju da se on ostvari kroz vlastitu nesposobnost“, kaže on u velikom intervjuu za Slobodnu Bosnu.

Treći entitet kao politička iluzija

Govoreći o nedavnom skupu u Zagrebu na kojem je promovisana ideja tzv. Trećeg entiteta, Mujanović ocjenjuje da takva politika nema nikakvu korist za Hrvate u BiH, već produbljuje krizu.

„Ako u ratnim okolnostima 90-ih, uz vojnu nadmoć i podršku Zagreba, nisu uspjeli ostvariti taj cilj, onda je jasno da danas, u miru i demokratiji, za to nemaju nikakve šanse“, kaže on. Takvu politiku vidi kao poruku obeshrabrenja vlastitom biračkom tijelu: „To je signal Hrvatima u BiH da nemaju budućnost i da trebaju otići, što je tragično“.

Mujanović podsjeća i na demografski pad hrvatskog stanovništva u BiH, ističući da odgovornost vidi u dugogodišnjoj politici HDZ-a koja nije ponudila održiva rješenja niti otvorila prostor za saradnju.

Zagreb vodi „kolonijalnu politiku“

Komentarišući odnose Hrvatske prema BiH, Mujanović koristi oštru formulaciju, ocjenjujući da se takva politika teško može opisati drugačije nego kao „kolonijalistička“.

„Oni ne doživljavaju BiH kao suverenu državu, već kao prostor nad kojim treba ostvariti dominaciju“, navodi, upozoravajući da se kroz institucije EU i NATO-a pokušava „normalizirati takav pristup među međunarodnim akterima“.

Istovremeno, kritiku upućuje i Sarajevu zbog selektivnog reagovanja: „Kada prijetnje dolaze iz Beograda, reakcije postoje, ali kada dolaze iz Zagreba – tada nastaje tišina“, naglašava, dodajući da bez unutrašnje političke podrške nijedan vanjski akter ne može ostvariti svoje ciljeve u BiH.

Izbori i potreba za konkurencijom

Uoči izbora u kojima se HDZ suočava s blokom od pet stranaka, Mujanović smatra da je svaka konkurencija unutar hrvatskog političkog korpusa poželjna.

„Potrebno je razbiti monopol i otvoriti prostor za nove političke ideje, bez obzira na to hoće li one u nekim segmentima biti i desnije“, kaže, uz ocjenu da sadašnji odnos snaga omogućava HDZ-u nesrazmjernu političku moć u odnosu na realnu podršku birača.

Dodaje da takav sistem „ohrabruje radikalne i nerealne političke stavove“, jer stranka nema interes za suštinske reforme koje bi narušile postojeći balans moći.

Dodik jača uz podršku iz SAD

Govoreći o međunarodnim odnosima, Mujanović upozorava da Milorad Dodik trenutno ima izuzetno povoljnu poziciju, posebno u odnosima sa administracijom Donalda Trumpa.

„Očigledno je da postoji i ideološka i finansijska veza, uključujući značajna ulaganja u lobiranje“, tvrdi on, dodajući da se to „uveliko isplaćuje kroz političke rezultate“.

Takvu situaciju povezuje i s projektom Južne interkonekcije, koji je, prema njegovim riječima, od potencijalne prijetnje po Dodikove interese prerastao u priliku za njihovo jačanje. „On je uspio ne samo da zaštiti svoju poziciju nego i da je dodatno proširi kroz uključivanje kompanija povezanih s njegovim lobističkim krugom“, ističe Mujanović.

Lobiranje kao propuštena šansa

Jedan od ključnih problema vidi u potpunom izostanku sistemskog pristupa lobiranju u korist države BiH.

„Kada o tome razgovarate s političarima u Sarajevu, imate utisak kao da ih pitate da izgrade nuklearnu elektranu“, kaže, kritikujući nerazumijevanje osnovnih mehanizama savremene diplomatije.

Iako pozdravlja međunarodne aktivnosti zvaničnika poput Denisa Bećirovića i Dine Konakovića, naglašava da to nije dovoljno bez stalnog prisustva i mreže uticaja. „Bez kontinuiranog lobiranja, pojedinačne posjete nemaju stvarni efekat“, upozorava.

Južna interkonekcija između SAD i EU

Posebno oštar Mujanović je u ocjeni projekta Južne interkonekcije, koji vidi kao problematičan i politički motivisan.

„Radi se o gotovo fiktivnoj kompaniji bez referenci koja bi trebala realizirati generacijski važan projekat“, navodi, ističući da nema jasnih odgovora o finansiranju, tenderima i konkurenciji.

Uz to, upozorava na ozbiljan rizik u odnosima s Evropskom unijom. „Ako vam EU kaže da projekat nije u skladu s pravilima, onda je pitanje čemu sve to, jer upravo EU odlučuje o integraciji u evropsko energetsko tržište“, kaže.

Zaključuje da je cijela situacija „gotovo suluda“, uz procjenu da projekat u sadašnjem obliku teško može opstati dugoročno, posebno nakon eventualnih političkih promjena u Sjedinjenim Američkim Državama.