Pedeset litara dizela, računato prema prosječnoj cijeni u Federaciji BiH, prvog septembra koštalo je 171,50 KM. Tri sedmice kasnije, 22. septembra, za istu količinu trebalo je izdvojiti 187 KM. Razlika od 15,50 KM pokazuje koliko je gorivo već poskupjelo, prije bilo kakve odluke Washingtona o ograničavanju američkog izvoza.
Upravo je moguća američka intervencija otvorila pitanje slijedi li novi rast cijena. Međutim, iz Washingtona posljednjih dana stižu različite poruke: od razmatranja zabrane do razgovora o dobrovoljnom smanjenju izvoza i uvjeravanja predstavnicima industrije da potpune zabrane neće biti. Za razumijevanje rizika kojem je izložena BiH važno je razlikovati ono što je već odlučeno od mjera o kojima se tek pregovara.
Šta se zaista razmatra u Vašingtonu?
Reuters je 25. septembra objavio da je američki ministar energetike Chris Wright kontaktirao rukovodioce velikih rafinerijskih kompanija kako bi ispitao mogućnost dobrovoljnog ograničavanja izvoza dizela. Prema izvorima agencije, administracija traži način da poveća količine dostupne domaćem tržištu, a da pritom ne izazove poremećaje koje bi mogla donijeti potpuna zabrana. Nije bilo jasno koje bi količine bile obuhvaćene niti kako bi takav dogovor funkcionisao.
Dan kasnije, 26. septembra, Bloomberg je izvijestio da je senator Ted Cruz predstavnicima rafinerijske industrije prenio uvjeravanja Bijele kuće da zabrane izvoza neće biti. Agencija se pozvala na osobe upoznate s privatnim razgovorom održanim prethodne večeri. Istovremeno je navela da administracija još razmatra različite mogućnosti za snižavanje cijena goriva.
Dakle, razmatranje ograničenja nije isto što i donesena zabrana, a dobrovoljno smanjenje izvoza ne bi imalo isti obim kao potpuno zaustavljanje isporuka. Razlika je važna i za evropske kupce: od nje zavisi koliko bi goriva eventualno morali tražiti kod drugih dobavljača.
Evropska komisija već je izrazila zabrinutost. Njen portparol Olof Gill upozorio je 24. septembra da bi ograničavanje trgovine moglo negativno utjecati na obje strane. Prema podacima koje je prenio Euronews, SAD je u augustu osigurao približno polovinu uvoza dizela u Evropsku uniju. Riječ je o udjelu u uvozu, a ne u ukupnoj evropskoj potrošnji.
BiH ne mora kupovati američki dizel da bi osjetila posljedice
Podaci Federalnog ministarstva trgovine pokazuju da je u prvih šest mjeseci 2026. godine u Federaciju BiH uvezeno 513.132 tone naftnih derivata. Iz Hrvatske, Srbije i Italije stiglo je 92,75 posto ukupnog uvoza. Ovi podaci obuhvataju različite naftne derivate, ne samo dizel.
Takva struktura nabavke, međutim, ne znači da je domaće tržište zaštićeno od promjena izvan regiona. Cijena goriva zavisi i od međunarodne ponude i potražnje, raspoloživih zaliha, rada rafinerija i troškova dopreme. Američka Uprava za energetske informacije, EIA, objašnjava da manja dostupnost derivata i pad zaliha mogu navesti veletrgovce da za preostale količine ponude više cijene.
U tome je mogući put američkog ograničenja do benzinske pumpe u BiH: ako evropski kupci ostanu bez dijela isporuka, tražit će zamjenske količine na tržištima s kojih se snabdijeva i naš region. Jača konkurencija za dostupno gorivo mogla bi povećati nabavne cijene domaćih uvoznika. To je mogući tržišni učinak, a ne dokaz da će svaka američka mjera automatski izazvati određeno poskupljenje u BiH.
Zašto nije dovoljno pratiti samo cijenu barela nafte
Problem s dizelom ne počinje američkom raspravom o izvozu.
Međunarodna agencija za energiju, IEA, u izvještaju objavljenom 11. septembra upozorila je da je pritisak na tržištu prerađenih naftnih proizvoda izraženiji nego na tržištu sirove nafte. Zajednički neto izvoz dizela i gasnog ulja iz zemalja Zaljeva i Rusije u augustu bio je za oko 1,6 miliona barela dnevno manji nego u februaru. Agencija je pad povezala s ograničenim prolaskom kroz Hormuški moreuz i poremećajima u ruskoj preradi i izvozu.
