U prepunoj dvorani Centra za kulturu sinoć je obilježen Dan pravde – 29. novembar, datum kada je prije osam godina, 29. novembra 2017. godine, u Međunarodnom krivičnom sudu Ujedinjenih naroda u Hagu izrečena konačna presuda od 111 godina zatvora šestorici političkih i vojnih funkcionera paradržavne tvorevine “Herceg-Bosna”.
Presudom je potvrđen i Udruženi zločinački poduhvat (UZP), čime je odgovornost pripisana i tadašnjem državnom vrhu Republike Hrvatske, predvođenom predsjednikom Franjom Tuđmanom, a Hrvatska označena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu. Manifestaciju su organizovali Memorijalni centar Mostar i Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Mostara, a program je otvorio predsjednik JOB-a Mostara Esad Kosić.
Centralni događaj večeri bila je promocija knjige “Krvavi siječanj” autora Akifa Agića, dugogodišnjeg ratnog reportera RTVBiH, čiji su autentični izvještaji devedesetih godina pristizali s ratišta u Gornjem Vakufu i drugim područjima Srednje Bosne.
O knjizi su govorili promotori Safet Oručević, fra Ivo Marković, Alija Behram i sam autor.
Sažetak haške presude, s ključnim kvalifikacijama i ciljevima paradržavnog projekta “Herceg-Bosna”, pročitala je Maja Burić, podsjetivši na zaključak suda da je krajnji cilj tog projekta bila “uspostava hrvatske države djelimično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda i u povoljnim uslovima ostvarilo ujedinjenje s Republikom Hrvatskom”.
Autor knjige Akif Agić naglasio je da će čitatelji, suočeni s ovim svjedočenjima, moći jasnije razumjeti istinu i težinu zla koje se tokom devedesetih godina sručilo na Bosnu i Hercegovinu, te da se društvo – ni u Srednjoj Bosni, ni u Hercegovini, ni u drugim dijelovima zemlje – do danas nije potpuno oporavilo. Knjiga, zaključio je, poziva na čuvanje istine i trajno pamćenje jednog od najdelikatnijih perioda novije historije.
Safet Oručević u svom obraćanju istakao je da, iako bi zločini počinjeni nad državom BiH nakon više od tri decenije trebali biti dio prošlosti, stvarnost pokazuje suprotno. “Zločini i zločinci nisu poslani u prošlost. Naprotiv – slave se kao narodni heroji, a neki i kao sveci. Njihova djela predstavljaju se kao najveća nacionalna dostignuća. Ne samo u BiH, nego i u regiji nema priznanja zločina, nema kajanja ni traženja oprosta”, poručio je Oručević.
Dodao je kako je sudbina nametnula obavezu da se nakon rata upravo s onima koji su rušili državu BiH gradi mir, Federacija i sama država, te naglasio: “Iz iskustva mogu reći – nažalost, lakše je bilo ratovati nego s njima praviti mir.
