Lučić o godišnjici "Herceg-Bosne": Čović je i tada ratovao protiv nas!

politicki.ba

"Budimo dovoljno mudri i odlučni da u miru zajedno s Bošnjacima izgradimo domovinu u kojoj će sva tri naroda biti ravnopravna."Tu su logika i matematika malo zaštekali jer, kad dvojica grade „domovinu“ za trojicu, bez pristanka trećeg, nužno se javljaju problemi. Još ćemo vidjeti i kako će se Čović izvući iz Dodikova „bratskog“ zagrljaja"

Zdenko Lučić, kandidat bloka (opozicionih) hrvatskih stranaka za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, objavio je osvrt o obilježavanju odišnjice "Herceg Bosne" u organizaciji Čovićevog HDZ-a. 

Post prenosimo u cjelosti: 

"Jučer je u Mostaru održana još jedna promocija Dragana Čovića, a u kontekstu obilježavanja 33. godišnjice "Hrvatske Republike Herceg-Bosne". Kao i obično, bilo je nemaštovito, dosadno i predvidljivo. Ipak, malo bolje upućen gledalac prijenosa promocije Dragana Čovića, odnosno fotomonografije Joze Pavkovića, može izvući iznenađujuće zaključke.

Prvo, nepisano je pravilo da je Čović glavna ličnost u svim knjigama koje izdaje i promovira Udruženje građana HAZU u BiH, a u Pavkovićevoj knjizi o 1860 ratnih dana nigdje nema Čovića. Dok je Pavković obilazio, opisivao i slikao nas na ratištima, tamo sigurno nije mogao sresti Čovića. Nije ga bilo ni kada su osnivani HDZ, "HZHB", HVO i "HRHB". Čovićev ratni put, kao i hrvatstvo, počinje poslije rata. Možda je zato Pavković nekako pomirljivo rekao da je „na svoj način u odbrani učestvovao gotovo svaki Hrvat u BiH, pa i djeca“.

Pavković je rekao i da je agresija na BiH, znači i rat, počela 10. maja 1991. srpskim napadom na selo Uništa. To je opet kritika Čoviću, koji je nedavno naložio zastupnicima HDZ-a u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine da glasuju za izmjene zakona po kojima je rat u BiH počeo 8. aprila 1992. Po Pavkoviću ispade da je Čović najmanje jedanaest mjeseci bio na agresorskoj strani, sve dok ga srpski vojnici nisu istjerali iz Sokolova kriznog štaba.

Drugo, Pavković je vrlo oštro kritizirao HAZU u BiH kada je rekao: „Dok smo mi vjerovali da je dovoljno da sami znamo svoju istinu, drugi su je zapisivali, umjesto nas stvarali se arhive, pisali knjige i oblikovali javni narativ. Pobjednike nas proglašavali su poraženim i etiketirali raznim optužbama.“

Sumnjam da je Bevanda shvatio poruku, a možda ni Pavković nije svjestan što je rekao. Jer, kritika najprije ide na račun Čoviću, koji, kako ga je najavila voditeljica, „decenijama zauzima jedno od centralnih mjesta političkog i institucionalnog djelovanja hrvatskoga naroda u BiH.“ Pa mogao je tokom tih decenija i s tog mjesta napraviti nešto da nam „drugi ne pišu historiju, ne etiketiraju nas i ne oblikuju javni narativ“. Valjda Pavković misli da je amnestirao „predsjednika“ objavom da je njemu u povjerenju najavio kako će „poticati promociju jedne knjige na svakoj godišnjici 'HRHB'.“

Nije nedostajalo ni političkih poruka, i to, reklo bi se, na „strateškoj razini“. Zanimljivo, nije ih izgovorio političar Čović, nego autor fotomonografije, novinar Pavković. Pozvao je na „obnovu hrvatsko-bošnjačkog savezništva“.

Kaže Pavković: „Budimo dovoljno mudri i odlučni da u miru zajedno s Bošnjacima izgradimo domovinu u kojoj će sva tri naroda biti ravnopravna.“

Tu su logika i matematika malo zaštekali jer, kad dvojica grade „domovinu“ za trojicu, bez pristanka trećeg, nužno se javljaju problemi. Još ćemo vidjeti i kako će se Čović izvući iz Dodikova „bratskog“ zagrljaja.

Nije logičnija ni sljedeća Pavkovićeva poruka, ali je to prikriveno borbom „za dom“ i pozivom na izbore u oktobru.

Kaže Pavković: „Borimo se za dom, za naš hrvatski dom naroda. Da, i njega će neke stranke iz nekih drugih naroda i na ovim izborima pokušati napuniti svojim uljezima. Zato nam je potrebno hrvatsko zajedništvo, a ne hrvatsko kandidatstvo (ako sam dobro razumio?). Olovkom, kao nekada puškom, četvrtoga oktobra moramo stati na prvu liniju, liniju birališta, moramo na bojnom polju politike izabrati naše predstavnike. Rat je završio, a borba za historijsku istinu nije. Zato sada u miru moramo odbraniti ono što smo u ratu krvavo izborili i na takav način sačuvati naš narod i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.“

Treba li uopće napominjati da se zajedništvo ne postiže nametanjem, prevarom, diktatom i prisilom. A ako Čović i ekipa budu u miru agilni kao što su bili u ratu, onda neće ni izići na „liniju birališta“ niti će uzeti olovku u ruke, kao što nisu ni pušku kada je trebalo", stoji u Lučićevoj objavi na Facebooku.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.