London pred izbore upozorava na borbu SAD-a i EU za BiH: U igri Dodik, OHR i milijarde za američki energetski projekat

Evropska unija suočava se sa sve ozbiljnijim slabljenjem svog uticaja na zapadnom Balkanu, dok se istovremeno produbljuju razlike između Brisela i Vašingtona oko Bosne i Hercegovine, ocjenjuje Ferry Biedermann u analizi koju je danas objavio londonski magazin Tomorrow’s Affairs.

U tekstu pod naslovom „EU struggles with both Serbian and Bosnian defiance“ Biedermann navodi da se region nalazi pred izborima s visokim političkim ulozima, koji će u oktobru biti održani i u BiH i Srbiji.

Prema njegovoj ocjeni, rezultati tih izbora mogli bi odrediti pravac kretanja zapadnog Balkana u godinama koje dolaze, u trenutku kada se za uticaj u regionu nadmeću EU, SAD i Rusija, dok je prisutna i Kina.

Autor navodi da se konkurencija velikih sila odvija oko izuzetno osjetljivih pitanja – snabdijevanja energijom i gasovoda, strateških mineralnih rezervi, migracija i geopolitičkih savezništava, posebno odnosa Srbije s Rusijom.

Posebnu pažnju Biedermann posvećuje Bosni i Hercegovini, gdje, kako piše, raste neslaganje EU i SAD-a.

„Evropljani i Amerikanci sve više djeluju u različitim pravcima“, navodi autor, tvrdeći da zbog toga nije postignut dogovor o imenovanju novog visokog predstavnika.

Biedermann piše da su dva pitanja posebno važna za razumijevanje razlika između Brisela i Vašingtona.

Prvo je veliki energetski projekat u BiH.

Prema njegovim navodima, EU se protivi tome da američka kompanija AAFS, koju autor povezuje s krugom oko predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, dobije energetski projekat vrijedan nekoliko milijardi dolara kroz postupak koji evropska strana smatra nekonkurentnim i netransparentnim.

Drugo pitanje je promjena američkog odnosa prema Miloradu Dodiku.

Biedermann podsjeća da su SAD prošle godine ukinule sankcije Dodiku, dok ih EU i većina drugih država, kako navodi, zadržavaju. Autor američki potez povezuje s Dodikovim postupanjem po odluci suda, ali ukazuje i na vremensko podudaranje s objavljivanjem kontroverznog ugovora o gasovodu.

U analizi se posebna pažnja posvećuje izborima u BiH 4. oktobra.

Biedermann tvrdi da bi njihov rezultat mogao ponovo promijeniti situaciju jer bi podrška gasovodu AAFS-a, ali i postupku pomilovanja Dodika, mogla zavisiti od izbornog ishoda.

Energetski spor između EU i SAD-a, prema njegovoj ocjeni, posebno je neobičan zato što obje strane imaju isti strateški cilj – smanjivanje zavisnosti regiona od ruskih energenata.

Problem je u načinu realizacije projekta.

Autor navodi da se EU protivi zaobilaženju domaće kompanije bez odgovarajuće procedure, dok istovremeno Brisel zadržava značajan uticaj u BiH zahvaljujući finansijskoj pomoći i pristupu evropskom energetskom tržištu.

Biedermann situaciju u BiH stavlja u širi kontekst sve težeg evropskog položaja na zapadnom Balkanu.

Povod za analizu bila je reakcija EU nakon državnih i vojnih počasti Ratku Mladiću na njegovoj sahrani u Beogradu. Autor smatra da je taj slučaj pokazao ograničenja evropske politike prema Srbiji.

EU je upozorila da zvanične počasti Mladiću proturječe temeljnim evropskim vrijednostima i da za njih nema mjesta ni u Evropskoj uniji ni u državama kandidatima za članstvo.

Biedermann, međutim, ukazuje da je takva reakcija uslijedila nakon godina nacionalističke propagande i narativa u Srbiji kojima je Mladić predstavljan kao nacionalni heroj, uz ograničene konkretne reakcije Brisela.

Posebno se bavi položajem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, za kojeg navodi da na prijevremenim izborima 25. oktobra pokušava napraviti manevar kojim bi se s predsjedničke funkcije vratio na mjesto premijera.

Autor taj potez opisuje kao pokušaj da Vučić „uradi Putina“, odnosno primijeni model promjene funkcije kakav je svojevremeno koristio ruski predsjednik Vladimir Putin.

Biedermann podsjeća i na dugotrajne proteste studenata i građanskih aktivista nakon pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, događaja koji je za veliki broj demonstranata postao simbol korupcije vlasti.

Istovremeno, EU pokušava balansirati između kritika demokratskog nazadovanja Srbije i vlastitih strateških interesa, među kojima autor posebno izdvaja nalazišta litija, odnos Beograda prema Moskvi i izvoz municije Ukrajini.

Prema njegovim navodima, osam država EU ranije ove godine blokiralo je pokušaj ubrzavanja pristupnih pregovora sa Srbijom zbog problema povezanih s korupcijom, neuvođenjem sankcija Rusiji i slobodom medija.

Biedermann ocjenjuje da se time stvara svojevrsna zamka za Brisel: što članstvo Srbije u EU postaje udaljenije, to evropska perspektiva zemlje sve manje može služiti kao sredstvo političkog uticaja.

Bosna i Hercegovina istovremeno postaje još jedno područje na kojem se evropski i američki pristup zapadnom Balkanu razilaze.

Autor smatra da je Trumpova administracija, a posebno politički i poslovni krug okupljen oko američkog predsjednika, otvorenija za poslovne aranžmane u Srbiji i BiH čak i kada oni nisu dio koordiniranog transatlantskog pristupa.

Biedermann zbog toga zaključuje svoju analizu ocjenom da se EU na Balkanu suočava s problemom koji je prati duže od desetljeća – teško se prilagođava brzo promijenjenim međunarodnim okolnostima, dok neriješena pitanja istovremeno slabe njen položaj i stabilnost regiona.