Lieberman ponovo odlučuje o vlasti u Izraelu: Dodikov stari saveznik, tajni sastanci u Beču i kontroverzne veze s evropskom desnicom

Redakcija Mostar

Nekadašnji Netanyahuov najbliži saradnik mogao bi presuditi o formiranju nove izraelske vlade, dok njegovu političku karijeru prate optužbe za korupciju, radikalni prijedlozi prema Arapima i dugogodišnji odnosi s Miloradom Dodikom.

Avigdor Lieberman, jedan od najkontroverznijih izraelskih političara i dugogodišnji saveznik Milorada Dodika, ponovo se našao u središtu političkih pregovora u Izraelu. Njegova stranka Yisrael Beiteinu mogla bi imati odlučujuću ulogu u formiranju nove vlade, nakon što je opozicioni blok predvođen Gadijem Eisenkotom osvojio parlamentarnu većinu, ali bez dovoljno glasova za stabilnu vladu koja ne bi zavisila od podrške drugih stranaka, prenosi Politicki.ba.

Lieberman je postavio ultimatum da neće podržati manjinsku vladu koja bi zavisila od arapskih stranaka Ujedinjena arapska lista i Zajednička lista. Istovremeno je otvorio mogućnost saradnje s ultraortodoksnim jevrejskim strankama, iako je upravo protivljenje njihovim zahtjevima godinama bilo jedno od glavnih obilježja njegove političke karijere.

Izraelski Haaretz navodi da Lieberman, koji je donedavno zahtijevao obavezno služenje vojnog roka za ultraortodoksne Jevreje, sada razmatra političke ustupke strankama koje se protive regrutaciji svojih pripadnika.

Ovaj politički zaokret posebno je značajan jer je Lieberman 2019. godine odbio podržati Netanyahuovu vladu upravo zbog neslaganja oko vojne obaveze ultraortodoksnih Jevreja. Njegovo odbijanje tada je doprinijelo novim parlamentarnim izborima i dugotrajnoj političkoj krizi.

Lieberman je rođen u Moldaviji, tada dijelu Sovjetskog Saveza. U Izrael se doselio 1978. godine, u dvadesetoj godini života. Prvobitno se zvao Evet Lieberman, a nakon doseljavanja promijenio je ime u Avigdor.

Studirao je međunarodne odnose i političke nauke na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, gdje se uključio u desničarski studentski pokret Kastel. Među njegovim tadašnjim političkim saradnicima bio je i Yisrael Katz, kasniji izraelski ministar odbrane.

Tokom studija radio je kao izbacivač u jednom jerusalemskom noćnom klubu, a političku karijeru nastavio je u Likudu, gdje je postao jedan od najbližih saradnika Benjamina Netanyahua.

Godine 1993. imenovan je za generalnog direktora Likuda, a nakon Netanyahuove prve izborne pobjede 1996. preuzeo je rukovodeću funkciju u njegovom kabinetu.

Njihova saradnja prekinuta je 1997. godine, nakon neslaganja oko unutrašnje organizacije stranke. Lieberman je dvije godine kasnije osnovao Yisrael Beiteinu, političku organizaciju koja je prvenstveno okupljala doseljenike iz bivšeg Sovjetskog Saveza.

Stranka zagovara sekularnu državu, tržišnu ekonomiju i smanjenje utjecaja vjerskih institucija, ali istovremeno zastupa izrazito nacionalističke stavove prema palestinskom pitanju i arapskom stanovništvu Izraela.

Lieberman je 2004. godine predložio plan koji je uključivao protjerivanje arapskih državljana Izraela koje bi vlasti proglasile nelojalnim. Njegova stranka je 2014. zagovarala teritorijalnu i demografsku razmjenu koja bi dio arapskog stanovništva Izraela uključila u buduću palestinsku državu, uz predviđene ekonomske poticaje.

Tokom obavljanja funkcije ministra odbrane zalagao se i za uvođenje smrtne kazne Palestincima osuđenim za smrtonosne terorističke napade.

Lieberman živi u izraelskom naselju Nokdim na okupiranoj Zapadnoj obali, nedaleko od Betlehema.

Njegovu političku biografiju obilježile su i brojne afere. Haaretz podsjeća da je osnivanje njegove stranke djelimično finansirano bankarskim kreditom od milion dolara, za koji je garanciju osigurao austrijski poslovni čovjek Robert Nowikovsky, povezan s utjecajnim austrijskim biznismenom Martinom Schlaffom.

Izraelska policija istraživala je sumnjive poslovne veze Liebermana i Schlaffa, ali je postupak obustavljen zbog nedostatka dokaza.

Lieberman je 2001. godine priznao odgovornost za fizički napad na dvanaestogodišnjeg dječaka, kojeg je udario u lice, te za povređivanje i prijetnje drugom dječaku. Incident se dogodio 1999. godine, nakon sukoba u kojem je, prema tadašnjim navodima, učestvovao njegov sin. Lieberman je postigao sporazum s tužilaštvom, platio novčanu kaznu i obeštetio porodicu dječaka.

Posebno poglavlje njegove međunarodne političke karijere predstavljaju veze s Miloradom Dodikom, koje su godinama privlačile pažnju izraelskih, austrijskih i regionalnih medija.

Jedan od najpoznatijih slučajeva dogodio se u septembru 2014. godine, kada je Lieberman, tada izraelski ministar vanjskih poslova, tokom putovanja u Beč održao nekoliko sastanaka o kojima nisu bili obaviješteni ni pojedini visoki zvaničnici njegovog ministarstva.

Prema tadašnjem istraživanju Haaretza, sastao se s Dodikom, austrijskim ministrom vanjskih poslova Sebastianom Kurzom i austrijskim biznismenom Martinom Schlaffom.

Austrijski Der Standard prenio je da je izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova sastanak s Dodikom smatralo diplomatski osjetljivim. Haaretz je tada Liebermana i Dodika opisao kao bliske političke saveznike, navodeći da njihovo prijateljstvo traje godinama.

Posebnu pažnju izazvao je sastanak sa Schlaffom, kojeg su izraelski istražni organi ranije povezivali s istragama mogućeg podmićivanja političara.

Nakon medijskih otkrića izraelski državni kontrolor pokrenuo je provjeru okolnosti Liebermanovog boravka u Beču, uključujući pitanje korištenja javnog novca i izostanka službenog obavještavanja o sastancima.

Lieberman i Dodik ponovo su se sastali u septembru 2017. godine, ovog puta u Zagrebu, dok je Lieberman obavljao funkciju izraelskog ministra odbrane.

Hrvatski tportal tada je otkrio da hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova nije bilo službeno obaviješteno o Dodikovom dolasku.

Sastanak je održan u jednom zagrebačkom restoranu, a o njemu nije bilo službenih izvještaja ni na stranicama izraelskog Ministarstva odbrane ni u Dodikovom kabinetu. Informacija je u javnost dospjela zahvaljujući fotografijama koje su objavile Nezavisne novine.

Veze Dodika i Liebermana, podsjeća Politicki.ba, bile su dio šire političke saradnje vlasti Rs s izraelskim političkim i poslovnim krugovima.

The Jerusalem Post je u ranijim izvještajima navodio da je Dodik održavao dobre odnose s Liebermanom i nekadašnjim izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom.

U tim odnosima važnu ulogu imao je i Arie Livne, dugogodišnji Dodikov savjetnik i predstavnik Rs u Izraelu, koji je preminuo 2020. godine.

Dodik je posljednjih godina dodatno intenzivirao kontakte s izraelskim političarima. U januaru 2026. sastao se u Jerusalemu s Benjaminom Netanyahuom, zajedno s Anom Trišić-Babić. U septembru je u Banjoj Luci otvoreno predstavništvo Izraelske privredne komore, uz prisustvo izraelskog ministra za dijasporu Amichaija Chiklija.

Upravo Chikli predstavlja jednu od najvažnijih figura u novijem približavanju izraelskih političkih krugova evropskoj radikalnoj desnici.

Izraelski Ynet objavio je u novembru 2026. da se Chikli u Beču sastao s visokim predstavnicima austrijske Slobodarske partije (FPÖ), uprkos dugogodišnjoj izraelskoj politici izbjegavanja službenih kontakata s tom strankom zbog njene historijske povezanosti s nacizmom.

Prema pisanju španskog El Paísa, izraelska vlada posljednjih godina razvija kontakte i s drugim evropskim desničarskim organizacijama, uključujući španski Vox i francusko Nacionalno okupljanje.

Liebermanova politička karijera također se povezuje s ranijim pokušajima otvaranja izraelskih diplomatskih kanala prema austrijskoj radikalnoj desnici, navodi Politicki.ba.

Times of Israel je izvijestio da je tokom njegovog mandata ministra vanjskih poslova tadašnji generalni direktor izraelskog ministarstva Nissim Ben-Shitreet održavao kontakte s predstavnicima FPÖ-a kako bi ispitao mogućnost promjene izraelske politike prema toj stranci.

Ti kontakti nisu predstavljali formalno političko savezništvo Liebermana i FPÖ-a, ali pokazuju da su pokušaji približavanja austrijskoj desnici postojali i tokom njegovog mandata.

Austrijska FPÖ, koju su osnovali političari među kojima su bili i bivši nacistički funkcioneri, godinama je izazivala protivljenje jevrejskih organizacija zbog antisemitskih incidenata i izjava pojedinih članova.

Jedan od njenih najpoznatijih bivših lidera, Heinz-Christian Strache, bio je predmet kritika zbog objavljivanja karikature s antisemitskim motivima.

Lieberman je, s druge strane, kroz vlastitu političku organizaciju godinama zastupao izrazito tvrde stavove prema palestinskom pitanju, dok su njegove veze s Dodikom otvarale pitanja o izraelskim odnosima s političkim akterima koji zagovaraju secesiju Rs.

Prema izvještaju Haaretza, Lieberman sada odbija mogućnost da arapske stranke podrže novu izraelsku vladu, ali je spreman pregovarati s ultraortodoksnim strankama kojima se godinama suprotstavljao.

Njegova stranka na posljednjim izborima osvojila je sedam poslaničkih mjesta, što joj daje važnu ulogu u pregovorima o novoj parlamentarnoj većini. Eisenkotov blok nema potrebnu stabilnu većinu od 61 zastupnika bez dodatnih političkih dogovora, a Lieberman je poručio da će glasati protiv vlade koja bude zavisila od podrške arapskih stranaka.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.