Debakl klimatskog samita u Turskoj: Više od 190 država bez dogovora, EU odbila sporazum bez fosilnih goriva

Redakcija Mostar

Duboke podjele oko nafte, uglja i prirodnog plina, ali i finansijske pomoći siromašnijim državama, dovele su međunarodne klimatske pregovore na rub potpunog neuspjeha.

Klimatski samit u Antaliji, na kojem su učestvovali predstavnici više od 190 država, završava se bez dogovora o ključnim pitanjima borbe protiv globalnog zagrijavanja. Pregovori su zapali u ozbiljnu krizu zbog suprotstavljenih stavova o budućnosti fosilnih goriva i finansiranju mjera za zaštitu od klimatskih promjena.

Evropski komesar za klimu Wopke Hoekstra ocijenio je da je samit doživio očigledan neuspjeh, naglašavajući da predloženi dokument ne nudi odgovore na izazove s kojima se svijet suočava.

Prema njegovoj ocjeni, postojeći prijedlozi toliko su nedovoljni da ih Evropska unija ne namjerava predstavljati kao uspjeh međunarodnih pregovora.

Najveći spor izbio je zbog izostavljanja jasnih obaveza koje bi se odnosile na postepeno napuštanje nafte, uglja i prirodnog plina. Evropska unija insistirala je da završni dokument mora sadržavati odredbe o smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva, dok su se tome usprotivile države čije ekonomije u velikoj mjeri zavise od njihove proizvodnje i izvoza.

Saudijska Arabija i Rusija jasno su poručile da ne mogu prihvatiti dokument koji bi sadržavao obavezu postepenog ukidanja fosilnih goriva.

S druge strane, evropski pregovarači odbacili su mogućnost usvajanja sporazuma koji bi potpuno zaobišao pitanje glavnih izvora emisija stakleničkih plinova.

Irski ministar za klimu Darragh O'Brien, koji je učestvovao u pregovorima u ime Evropske unije, izrazio je duboko nezadovoljstvo predloženim tekstom, posebno zbog činjenice da međunarodna zajednica nije uspjela usaglasiti konkretnije mjere u trenutku sve izraženijih posljedica klimatskih promjena.

Osim pitanja fosilnih goriva, ozbiljne nesuglasice pojavile su se i oko raspodjele finansijskih obaveza između razvijenih i siromašnijih država.

Saudijska Arabija, Indija i više afričkih zemalja ukazale su na historijsku odgovornost industrijski razvijenih država, posebno evropskih, koje su tokom prethodnih decenija proizvele velike količine emisija odgovornih za globalno zagrijavanje.

Istovremeno su siromašnije zemlje izrazile nezadovoljstvo iznosima međunarodne finansijske pomoći namijenjene prilagođavanju klimatskim promjenama.

Njihovi predstavnici upozorili su da nemaju dovoljno sredstava za izgradnju zaštitne infrastrukture, sprečavanje posljedica poplava i suočavanje s ekstremnim vremenskim pojavama koje postaju sve učestalije.

Zbog suprotstavljenih zahtjeva pregovori o završnom dokumentu nastavljeni su i tokom završnog zasjedanja, bez jasnih naznaka da bi kompromis mogao biti postignut.

Izostanak sporazuma predstavljao bi jedan od najozbiljnijih neuspjeha međunarodnih klimatskih pregovora u posljednjih nekoliko godina.

Slične blokade zabilježene su na klimatskim konferencijama u Hagu 2000. i Kopenhagenu 2009. godine. Nakon neuspjeha pregovora u Hagu organiziran je dodatni sastanak, poznat kao COP 6 bis, kako bi države pokušale prevladati nesuglasice i nastaviti pregovarački proces.

Za sada nije poznato hoće li i nakon samita u Antaliji biti organiziran nastavak pregovora ili će države pokušati pronaći kompromis kroz neki drugi međunarodni mehanizam.

Godišnje klimatske konferencije predstavljaju najširi međunarodni okvir za usaglašavanje mjera protiv globalnog zagrijavanja, a njihova posebna važnost proizlazi iz činjenice da u pregovorima učestvuju gotovo sve države svijeta.



Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.