Leposavić: Spreman sam se izviniti. Ostavku ne dam

Iznio sam jasan stav i stručno utemeljen komentar o onome što su drugi spremni da napuste i pri najmanjoj prijetnji ostavljajući društvu da se vječito nosi sa manipulacijama, nametanjem krivice i neprijateljstvom. Zato nemam pravo da podnesem ostavku, iako sam uvijek spreman, kao što sam to već učinio, da se izvinim svakome koga su moje riječi povrijedile.

Uostalom, neposredno nakog sjednice Skupštine, dobio sam čestitke za iskren, umjeren i stručan odgovor na zlonamjerno poslaničko pitanje. Ove čestitke sam dobio od članova Vlade, ali i od članova sve tri koalicije parlamentarne većine. Nakon toga, kada se zahuktala medijska hajka protiv mene, moje kolege i prijatelji su utihnuli i počeli da mijenjaju stavove, jedan po jedan. Ne osuđujem ih, jer sam najbolje svjedočim koliko je medijski pritisak težak. Nadam se, međutim, da će i oni razumijeti mene što neću i ne mogu da dam ostavku u divljem galopu mijenjanja stavova i situacionog morala.

Stoga, ocjena predsjednika Vlade da „ministar igra na pitanju koje se dopada određenom dijelu javnosti“ nije tačna, a nije ni primjerena. Ministar ne igra, već je založio svoje ime, profesionalni ugled, pa i sam život za ono u šta vjeruje i što shvata da je njegova dužnost kao javnog funkcionera. Suprostavio sam se DPS zlu istinom, želeći da se prekine njihova manipulacija.

Ostali razlozi za moje naglo razrješenje se odnose na moj komentar o zakonu o amnestiji i na moj rad na tužilačkim zakonima. Po riječima predsjednika Vlade, „oni su mi progledali kroz prste“. Budući da nisam učinio ništa nezakonito, nema potrebe da mi bilo ko gleda kroz prste. Naime, prokomentarisao sam postupak suđenja za slučaj „državni udar“ u skladu sa evropskim standardima o nezavisnosti sudstva. Ovo je potvrđeno i odbacivanjem krivične prijave koja je ovim povodom podnijeta protiv mene, iako ne bih promijenio stav o spornom sudskom postupku ni u slučaju da je tužilaštvo odlučilo drugačije.

Optužen sam i za to da sam „doveo do svađe sa međunarodnom zajednicom“ svojim radom na tužilačkim zakonima.

Šefovi poslaničkih klubova pozvali su me kasno u noć, bez prethodne najave, da me upoznaju za predlogom izmjena tužilačkih zakona. Rekao sam im što i predsjedniku Vlade iste te noći – da je njihova ideja dobra, ali da je rok za usvajanje suviše kratak i da vlada tek treba da pripremi mišljenje. Nakon međusobnih konsultacija, šefovi poslaničkih klubova su se saglasali da prolongiraju rok za usvajanje ovih zakona.

Od tada, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je intezivno radilo na predlogu „amandmana“ i sprovođenju zahtjevnih konsultacija sa Venecijanskom komisijom, kako bi se postiglo rješenje kojim će svi biti zadovoljni. Predstavnici međunarodne zajednice koji su učestvovali u ovom poslu su mi na tome posebno zahvalili. Upravo su predlozi koje je Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava usaglasilo sa Venecijanskom komisijom, juče proglašeni od strane potpredsjednika Vlade prihvatljivim rješenjem.

Razlozi koji su navedeni za moje razrješenje ignoriraju rezultate koje je postiglo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Prethodno sam, sa svojim najbližim saradnicima, uložio nadljudske napore da se sprovedu intezivne konsultacije sa vjerskim zajednicima i poslaničkim klubovima, kako bi se, na zahtjev građana, u najkraćem roku usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kao i da isti bude uredno i bez opstrukcija objavljen u Službenom listu, jer je samo tako mogao da stupi na snagu. Na isti način sam pristupio obavezi pripreme Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Iako je nacrt tog Ugovora bio pripremljen mnogo ranije, on nije bio u potpunosti usaglašen. Predsjednik Vlade je bio upoznat sa činjenicom da je postojala opasnost da taj Ugovor ne bude sklopljen u skorije vrijeme, imajući u vidu brojne političke faktore, moguće zloupotrebe i činjenicu da spor oko čak i jedne jedine riječi može da spriječi zaključenje takvog sporazuma.

Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen.

Predsjednik Vlade je učinio presedan i javno predložio da ministar pravde, ljudskih i manjinskih direktno učestvuje u pripremi zakona koji su inače u isključivoj nadležnosti drugih resora, kao što je zakon o porijeklu imovine u nadležnosti Ministarstva finansija, a zakon o državljanstvu u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova.

To sugerira da moj rad u zakonodavnim stvarima nije bio baš tako nezadovoljavajući.

Zahvalan sam na prilici koju sam dobio 4. decembra 2020. godine da u svojstvu ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava služim građanima i predvodim reforme u cilju uspostavljanja vladavine prava i eliminiranja sistema korupcije i kriminala koji je vladao 30 godina.

Nastavit ću da vršim tu dužnost dokle god mi Skupština Crne Gore daje to povjerenje.