"Danas na mezarju, kada smo učuli dove našim šehidima, gledam naše borce, naše porodice, našeg jednog invalida sa jednom nogom, ima protezu, stoji, neće da sjedne. On stoji gordo, uči i sjeća se svega onoga što je prošao", rekao je potpredsjednik entiteta F BiH Refik Lendo tokom akademije obilježavanja 29. godišnjice od formiranja 7. korpusa Armije RBiH i 31. godišnjice formiranja Armije RBiH u Travniku.
On se osvrnuo na pređeni put od tada do danas.
"Živimo danas u jednom vremenu koje je nažalost vrlo čudno.
I danas ovaj rat koji pratimo u Ukrajini, čitav svijet pomaže i daje im naoružanje.
I treba da se pomogne jedna zemlja koja je napadnuta.
A onda, istovremeno se sjetimo 1992. godine kada je svijet zabranio nama da se naoružamo, uveo nam je embargo. Zašto? Zašto se svijet u to vrijeme okrenuo i nije dozvolio da se branimo? Da branimo suverenu državu koja je priznata", zapitao se Lendo.
Rekao je da se i tada pokazala volja da se država brani usprkos svemu.
Govorio je da je vojnika bilo, ali da oružja i opreme nije bilo.
"Nije tada, kao što danas gledamo, bilo obuke. Odmah se išlo u borbu. Nije bilo obučavanja naših vojnika, kako se danas Ukrajinci obučavaju po Njemačkoj i drugdje. I trebaju da se obučavaju. Da ih što manje gine.
Mi to nismo imali.
Imali smo 400 ljudi. Polovina je bila naoružana. Ostalo su tu, ali bez oruzja", ispričao je dalje Lendo.
Rekao je i da je to bila specifičnost naše borbe.
"I već završetkom rata, kada je Armija Republike Bosne i Hercegovine trebala pobijediti, međunarodna zajednica nas je zaustavila.
Zašto!?
Postavljam pitanje sebi, ne vama, zašto!?
U svim ratovima kroz historiju ovog svijeta, u ratu dvije vojske jedna je morala pobijediti, ostali su poraženi, predaju se...
Kod nas od 1992. godine ostaju tri politike i tri zaraćene vojske i rat tako završava Dejtonskim mirom i ustavom.
I neka se i to desilo.
