Ta distanca više nije stvar suptilnosti već ona postaje pitanje golog političkog preživljavanja SDP-a koji je skoro prekasno shvatio da je u koalicioni brak ušao s partnerom koji donosi malo realnog kapitala, a više skandala.
Narod i pravda, stranka koju redom napuštaju svi imalo vidljiviji kadrovi, u najvećem je problemu u strankom koja je svakako bila politički pojas za spašavanje Trojke - SDP-om.
Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković nemogućnošću da kontrolira svoje verbalne ispade, nanio je projektu bivšeg američkog ambasadora u BiH najveću štetu jer su od svih "lidera" Trojke, njegovi nastupi ponajnetačniji. A tu je i jedna Sabina Ćudić koju je veoma teško nadmašiti.
Od napada na opozicione stranke sa pozicije institucionalne moći, što bi se u evropskim demokratijama smatralo skandaloznim ponašanjem, pa sve do pokušaja manipulacije koalicionim SDP-om prijedlozima za sumnjive akvizicije kompanija s druge strane Drine, NiP se iznova pokazuje kao nepouzdan partner.
Prva crna kravata države bio je uklonjen iz kluba povjerenja predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, nakon čega su predizbornim i svakakvim drugim kalkulacijama ipak odlučili zajedno se pojaviti na podcastu Trojki bliskom mediju, gdje su nevješto uvjeravali javnost kako među njima nema zle krvi.
No, šok. Deus ex machina.
SDP potpisuje zajednički nastup sa probosanskim strankama u manjem bh. entitetu, bez obzira na raniji dogovor sa NiP-om i strankama koje u Rs-u nemaju ni minimum infrastrukture jer Konaković godinama živi u iluziji vlastite grandioznosti unutar koje će SDA biti ta koja će doći njemu.
Umjesto toga, stvarnost. SDP se lagano distancira od političke omče oko vrata koju mu predstavlja NiP. I ne samo NiP. Tu je i maštovita Naša stranka koja svima drugima fakturiše vlastite neuspjehe.
Ta distanca više nije stvar suptilnosti već ona postaje pitanje golog političkog preživljavanja SDP-a koji je skoro prekasno shvatio da je u koalicioni brak ušao s partnerom koji donosi malo realnog kapitala, a više skandala.
Dok se Konaković bavi estradizacijom politike i Facebook ratovima, cijena njegove nekoherentne nepredvidivosti stiže na adresu SDP-a. Predugo vjerujući u mit o sopstvenoj nezamjenjivosti, Konakoviću je SDP služio samo kao logistička podršku za vlastiti politički uspon.
Vrata SDP-a jednom širom otvorena za projekat Trojke, sada su poluzatvorena, a za Konakovića tu više nema bujruma već samo hladna koaliciona računica.
(Stav.ba)
