Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i šef stranke Narod i Pravda Elmedin Konaković komentirao je presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Njegov komenta objavljujemo u cjelosti, bez ikakvih intervencija:
"Presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine označila je konačan kraj političke karijere Milorada Dodika.
U proteklim sedmicama svjedočili smo kako su Dodik i strukture oko njega pokušavali ubijediti javnost, prije svega građane Republike Srpske, da je on pobjednik u ovom procesu i da je navodno postigao neku „nagodbu“ u kojoj dobija više nego što gubi.
Istina je, međutim, vrlo jednostavna: Dodik je položio oružje, ponizio saradnike, saveznike i cijeli sistem vlasti u Rs-u.
Dodik je uradio sve što se od njega tražilo. Povukao je sve neustavne zakone, priznao institucije Bosne i Hercegovine, uključujući i visokog predstavnika Christiana Schmidta, prijavio kandidata za izbore u Republici Srpskoj, odstupio i imenovao vršioca dužnosti predsjednika Rs, pristao da takve stvari više nikad ne uradi jer bi ga to opet i odmah vratilo na sankcije.
Zauzvrat je dobio samo ono što mu lično znači — ukidanje sankcija njemu, njegovoj porodici i poslovnim saradnicima sa kojim je napravio poslovnu koruptivnu imperiju.
Notorne laži i puste želje o odlasku OHR-a, rješavanje pitanja državne imovine onako kako to Dodik želi i još neke lažne vijesti nekoliko dana su davale drugačiju dimenziju ovoj temi.
Danas se vraćamo u realnost.
Stranke iz Sarajeva — SDA, DF, SBH i njima slične — pomagale su Dodiku da u Republici Srpskoj predstavi sve ovo kao svoju veliku pobjedu.
I to u trenutku kada je velika većina građana Rs-a počela shvatati da ih je Dodik lagao punih dvadeset godina, govoreći o secesiji i sukobima, a zapravo se vodio isključivo ličnim interesima i zaštitom vlastitog kapitala.
Ta podrška koju mu je, direktno ili indirektno, Sarajevo davalo svih ovih godina, učinila ga je tako moćnim i uticajnim političarem.
Ove stranke ga se toliko plaše, da je svaki njegov potez za njih navodna pobjeda, svaki njegov ustupak „državnička mudrost“.
Zato je bilo krucijalno da u ovakvim procesima oni ne učestvuju — ni na domaćoj, ni na međunarodnoj političkoj sceni.
Jer njihovo učešće uvijek znači isto: servilnost prema Dodiku, a štetu za državu.
Njima naravno takav koncept odgovara jer i oni rade isto. Iza paravana lažnog patriotizma, lažne brige o narodu i često prekriveni vjerskim paravanima, oni su pravili svoje imperije, stvarali svoje tajkune, pljačkali svoj narod i tjerali iz zemlje one koje tobože zastupaju i brane.
Oni mrze Trojku više nego što vole svoju zemlju.
