Konaković na kraju mandata čita Ustav

Redakcija Mostar

Loš je to pokušaj da se prikrije činjenica da su tokom aktuelnog saziva Vijeća ministara BiH, koje čine stranke Trojke, analogno tome Konaković sa HDZ-om i SNSD-om, na samo 11 od 58 mjesta rukovodećih državnih službenika imenovani Bošnjaci.

Nakon godina šutnje o konkretnim potezima hrvatske politike u BiH na promociji temeljnih nastojanja "legitimnog predstavljanja" te "treće izborne jedinice", odlučio je aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP) uskočiti na vagon zahtjeva za proporcionalnom zastupljenošću probosanskih stranaka, time pokušavajući sebi priskrbiti barem dio političkih poena, tobože ukazivajući na činjenicu da su Bošnjaci nedovoljno zastupljeni u institucijama naše zemlje.

U pauzama kada nije stigao odgovoriti na to da li je Hrvatska nad BiH izvršila agresiju, Konaković je odobravao imenovanje HDZ-u bliskog Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, očigledno vjerujući da sudije iz federalne kvote trebaju zadovoljiti paritetni princip.

Sada se Konaković sjetio da bi možda politički - ne ideološki ili zbog pravičnosti - nakon totalnog fijaska od mandata, bilo korisno ukazati na činjenicu da od svih državnih institucija Srbi i Hrvati rukovode sa 81 posto, a Bošnjaci sa svega 19 posto.

U onome što mu najbolje ide, u maniru organizatora konferencija, održao je ministar vanjskih poslova još jedan skup nakon pritiska javnosti, koji je bio rezultat činjenice da Konaković godinama odbija koristiti njemu dostupne diplomatske mehanizme kako bi zvaničnom protestnom notom ukazao na odnos Hrvatske prema BiH.

Budući da izazove u bilateralnim odnosima nije moguće rješavati live javljanjima na Facebooku, to ga ipak nije spriječilo da na kraju mandata putem te društvene mreže ukazuje na odredbe državnog Ustava - materije koje se sjetio tek kada je postalo prekasno.

Dok je ranije, nakon odlaska bivšeg sudije Ustavnog suda BiH Mate Tadića iz te institucije, tvrdio da na toj poziciji "Hrvat mijenja Hrvata" (odnosno Vukoja Tadića), kao što to inače biva sa Konakovićevim "hrabrim" stajalištima, sada sve poprima sasvim novu dimenziju. Jer je Konaković napokon nešto pročitao. Prije toga, svjedočio je činjenici da se pitanje proporcionalne zastupljenosti sve više aktuelizira, a uz to mora napraviti i veći otklon od nepopularnih politika HDZ-a, partnera s kojim je ranije, bez ikakve zajedničke platforme djelovanja, požurio formirati vlast u BiH.

Kako bi se pokazao kao poželjan partner, Konaković je godinama bio HDZ-ova marioneta za ostvarivanje ciljeva, sve dok predsjednik NiP-a nije ocijenio da bi ga to moglo koštati političke karijere.

Ranije, dok je upućivao protestnu notu Srbiji jer su zvaničnici te države učestvovali na obilježavanju 9. januara te ih upozoravao da poštuju Ustav BiH, nije jednako postupao i prema Hrvatskoj - podsjetimo, protestnu notu koju je SNSD-ov Staša Košarac uputio susjedima u vezi sa odlagalištem radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori poslao je sa čak 97 dana zakašnjenja.

No, sada bi neko trebao povjerovati da je Konakoviću stalo do bilo čega drugog osim do vlastitog pozicioniranja? Da mu je stalo do Bošnjaka? Istih onih na čiju je suspenziju demokratski izražene volje pristao jer mu je omogućila vlast i čiju nedovoljnu zastupljenost u državnim institucijama nije ni spomenuo, bez obzira na to što se radi o najmnogobrojnijem narodu u BiH.

I dok su motivi ovakvog podaničkog djelovanja prema Hrvatskoj samo njemu znani, nastojeći da aktuelizira teme o kojima nikada ranije nije govorio baš pred predstojeće opće izbore - na kojima se predviđa značajan pad i gubitak podrške birača njegovoj stranci - Konaković za krajnje nepravedan odnos u kvotama zastupljenosti, naravno, krivi svoje političke oponente.

Loš je to pokušaj da se prikrije činjenica da su tokom aktuelnog saziva Vijeća ministara BiH, koje čine stranke Trojke, analogno tome Konaković sa HDZ-om i SNSD-om, na samo 11 od 58 mjesta rukovodećih državnih službenika imenovani Bošnjaci.

Tako naknadna pamet i naprasno čitanje Ustava pred same izbore ne predstavljaju nikakvo "buđenje svijesti", već isključivo paniku čovjeka koji shvata da su računi došli na naplatu. Brojevi su neumoljivi, a djela iz proteklog mandata ostaju trajno zabilježena.

Pokazavši da mu je fotelja važnija od pozicije vlastitog naroda, Konakoviću na kraju ostaje tek tužna uloga političara koji je prodao sve principe, samo da bi na koncu ostao bez ičega.


(Stav.ba)

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.