Neočekivanom objavom da će biti nestranački kandidat na SDP-ovoj listi i da će nakon izborne pobjede biti na čelu vlade nacionalnog spasa predsjednik Republike Zoran Milanović je, po svemu sudeći, značajno povećao šanse koaliciji stranaka u kojoj će prevladavati one lijevog predznaka da nakon parlamentarnih izbora, što će se održati u srijedu 17. travnja, formiraju novu Vladu. Milanović je datum izbora odabrao i svoju odluku javnosti obznanio prošloga petka, 15. ožujka, samo nekoliko sati prije nego što je nenajavljen došao na SDP-ovo obraćanje novinarima i poručio da je došlo vrijeme da se konji sedlaju i da rijeke pravde dolaze, piše zagrebački magazin Globus.
Prema istraživanju Ipsosa, u samo dva dana od te Milanovićeve objave rejting SDP-a porastao je čak 9 postotnih bodova, na 22,6 posto, dok je HDZ na stabilnih 27,3 posto. Most i Možemo dijele treće mjesto s 8,7 posto podrške, a Domovinski pokret je na 7,9 posto. Da HDZ ima razloga za zabrinutost, potvrđuje i podatak da 32 posto građana želi Milanovića za premijera, dok bi ih 30 posto na tom mjestu radije vidjelo Andreja Plenkovića. Na trećem mjestu je Sandra Benčić s 12 posto, a na četvrtom Nikola Grmoja s 8 posto podrške.
Ustavni sud je Milanoviću u ponedjeljak donekle pomrsio planove odlukom da ne može biti kandidat na izborima dok god je predsjednik države, čime je u vodu pala ideja da on nosi SDP-ovu listu u I. izbornoj jedinici, koja obuhvaća veći dio Zagreba, i gdje će HDZ-ovu listu predvoditi Plenković. To ga, međutim, ne sprečava da nakon izbora, ako ljevica uspije okupiti saborsku većinu, odstupi s dužnosti predsjednika države i preuzme vođenje Vlade.
Ako je suditi po imenima nositelja SDP-ovih izbornih lista u deset izbornih jedinica, reklo bi se da pretendent na premijersku funkciju, na kojoj je već bio od prosinca 2011. do siječnja 2016. godine, u novom mandatu najviše računa na iskusne SDP-ovce. Većina njih već su bili njegovi ministri. U I. izbornoj jedinici listu će predvoditi Arsen Bauk koji je u zadnjoj SDP-ovoj Vladi bio ministar uprave. Bivši ministar financija Boris Lalovac bit će nositelj liste u II. izbornoj jedinici, nekadašnji Milanovićev ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić u III., Fred Matić, koji je vodio resor branitelja, bit će nositelj u V., Mihael Zmajlović, s iskustvom ministra zaštite okoliša, u VI. i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u X. Nositeljica liste u IX. jedinici Sabina Glasovac bila je tada pomoćnica ministra znanosti.
U pravilu su nositelji lista u slučaju osvajanja vlasti i glavni kandidati za ministarska mjesta iz čega bi se dalo pomisliti da bi, ako SDP i partneri uspiju okupiti većinu u Saboru, nova Milanovićeva Vlada mogla poprilično nalikovati onoj koju je već vodio.
Preostali nositelji SDP-ovih lista su dvoje dugogodišnjih gradonačelnika, Mišel Jakšić iz Koprivnice u IV. izbornoj jedinici, i Kristina Ikić-Baniček iz Siska u VII., dok će u VIII., koja obuhvaća Rijeku i Istru, prvi na listi biti predsjednik SDP-a Peđa Grbin.
Koliko bi ministarstava, od ukupno 17 koliko ih ima sada, pripalo stranci Možemo, ovisit će o broju njezinih saborskih zastupnika kojim se na kraju i mjeri izborni uspjeh svake stranke. S obzirom na to da, prema anketama, SDP ima više nego dvostruko bolji rejting od Možemo, nije realno da će Sandra Benčić postati premijerka, ali bi njezina stranka mogla dobiti nekoliko ministarskih mjesta, možda pet ili šest, dok bi SDP imao desetak ministara.
Nije isključeno da jedno ili dva ministarska mjesta te dvije vodeće stranke u lijevoj koaliciji prepuste nekom od manjih partnera, možda grupaciji koju čine Reformisti, Fokus, IDS i PGS. O izgledu moguće lijeve Vlade razgovarali smo s nekima od glavnih aktera u toj velikoj antihadezeovskoj koaliciji kao i bivšim ministrima i relevantnim analitičarima hrvatskih političkih prilika.
Na pitanje kako bi mogla izgledati eventualna buduća lijeva Vlada prof. dr. sc. Žarko Puhovski za Globus tvrdi da, kao prvo, uopće nema govora o lijevoj Vladi jer buduća Vlada može biti ili centristička ili desna. Desna, pojašnjava, s HDZ-om, odnosno HDZ-om uz Domovinski pokret, a centristička SDP-ova. SDP, tvrdi on, više nije ljevičarska stranka, pogotovu sad nakon uleta Zorana Milanovića.
Puhovski smatra da bi bilo dobro kada bi u Vladi, uz već dobro poznata imena, bili i neki novi ljudi stručni za neka područja. Po njegovim riječima, Možemo nema mnogo starih ljudi u svojim redovima, a ta bi stranka u nekoj eventualnoj budućoj Vladi mogla dobiti resore koji se odnose na zaštitu okoliša i upravu.
- Problem je što je malo ljudi koji su se profilirali kao znalci. SDP ima Tonina Piculu koji bi sada bio znatno sposobniji kao ministar vanjskih poslova nego u Račanovo doba, ali zbog kumskih veza s Milanovićem treba očekivati da će na toj funkciji biti Joško Klisović. Vjerojatno bi Lalovac bio dobar ministar ekonomskog resora. Bilo bi pametno da imaju premijera i njegova zamjenika, a ne 15 potpredsjednika Vlade kao u Sovjetskom Savezu. Benčić bi u tom slučaju vjerojatno bila zamjenica premijera i ne bi bilo drugih potpredsjednika. Po pitanju ministra obrane SDP ne stoji naročito.
Ne vjerujem da bi Ranko Ostojić bio zainteresiran za unutarnje poslove. Ali bi bio pozitivan šok da netko kao Gordan Bosanac bude ministar unutarnjih poslove jer se on bavi ljudskim pravima u odnosu na policiju. Vili Matula ne bi bio loša solucija za ministra kulture, naglašava Puhovski dodajući da bi se možda moglo prvi put u Hrvatskoj dogoditi da ministar zdravstva ne bude liječnik jer ga ta struka ne čini nužno dobrim ministrom. Ne vjeruje da bi u takvoj Vladi ministarsko mjesto dobile neke od manjih stranaka iz koalicije jer od svih njih samo IDS samostalno može dobiti dovoljno glasova da uđe u Sabor, a IDS bi eventualno mogao biti zainteresiran za sektore lokalne uprave ili turizma.
- Izuzetak je i Radimir Čačić, koji je jedan od rijetkih političara u Hrvatskoj prema kojem Milanović osjeća poštovanje. Dovoljno sam star da mogu reći da je Čačić prestar za ministra. Mislim da bi bila katastrofa da Daliji Orešković daju Ministarstvo pravosuđa jer je pokazala revanšističke tendencije. Na tom mjestu možemo očekivati Orsata Miljenića, ističe Puhovski.
Zaključuje da je postojala šansa da Hrvatska prvi put dobije Vladu koja bi funkcionirala kao kolektivno tijelo i za to bi bio potreban slabi premijer Peđa Grbin, koji se pokazao još slabijim od očekivanoga, pa je šaptom pao pred Milanovićem, u čijem mandatu Vlada sigurno neće funkcionirati kao kolektivitet.
