Pokret Evropa sad Milojka Spajića, sudeći prema dosadašnjem odnosu prema Andriji Mandiću, nema jasnu političku „crvenu liniju“ nakon koje bi bio spreman podržati njegovu smjenu s mjesta predsjednika Skupštine Crne Gore, piše najtiražniji dnevni list u Crnoj Gori Vijesti i na svom portalu.
Iako se PES više puta ograđivao od Mandićevih stavova o evropskim integracijama, Srbiji, identitetskim pitanjima, BiH i ratnim zločinima, ta ograđivanja nikada nisu proizvela ozbiljne posljedice po vladajuću koaliciju.
Sagovornici podgoričkih „Vijesti“ ocjenjuju da je razlog jednostavan – opstanak na vlasti za PES trenutno ima veću političku težinu od ideoloških i vrijednosnih razlika s Mandićevom Novom srpskom demokratijom.
Novo pitanje o Mandićevoj političkoj odgovornosti otvoreno je nakon što je, poslije smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, uputio saučešće njegovom sinu.
Demokratska partija socijalista zbog toga je 31. augusta najavila novu inicijativu za Mandićevu smjenu, ali je PES već poručio da je neće podržati.
Mandić je, objašnjavajući svoj potez, rekao da je postupio u skladu s običajima naroda kojem pripada.
„Ja sam nacionalni Srbin i uradio sam samo nešto što je u skladu sa običajima u mom narodu“, kazao je Mandić u Skupštini, dodajući da u njegovoj poruci nije bilo „nijedne suvišne riječi ni rečenice“.
PES se od njegovog poteza ogradio, poručujući da je riječ o Mandićevom ličnom i partijskom stavu, a ne stavu Vlade Crne Gore.
Iz Spajićevog pokreta naveli su da poštuju pravosnažne presude međunarodnih sudova i da za njih nema prostora za relativizaciju činjenice da je Mladić osuđen za genocid i ratne zločine.
Ali politička posljedica tog ograđivanja, barem za sada, ne postoji – PES neće glasati za Mandićevu smjenu.
Programski direktor Centra za građansko obrazovanje Petar Đukanović smatra da je PES postao zarobljenik vlastitog odnosa prema Mandiću.
„PES je postepeno postao zarobljenik obrasca koji je sam gradio od početka saradnje sa njim, jer je svaki novi Mandićev potez pomjerao granice politički prihvatljivog“, upozorio je Đukanović.
Podsjetio je da je Mandić već preživio dvije inicijative za smjenu, iako su mu opozicione stranke na teret stavljale zloupotrebu funkcije, nacionalističko i antievropsko djelovanje, narušavanje odnosa sa susjedima i postupke za koje tvrde da su suprotni državnim interesima Crne Gore.
„PES se povremeno ograđivao od njegovih stavova i poteza, objašnjavajući da ih ne dijeli, ali ta ograđivanja nisu proizvela političke posljedice po koaliciju. Time je, praktično, poslana poruka da se granice mogu pomjerati sve dok nije ugrožen zajednički interes opstanka na vlasti“, kaže Đukanović.
Prema njegovoj ocjeni, politika ustupaka omogućila je Mandiću da postane faktički jedan od ključnih političkih lidera parlamentarne većine, uz sve manje razloga da vjeruje da bi neki njegov potez mogao dovesti do raskida partnerstva.
Problem, upozorava Đukanović, više nije samo politička cijena za PES nego i kredibilitet evropskog puta Crne Gore.
„Kada je očuvanje vlasti razlog za kontinuirano pomjeranje političkih i vrijednosnih granica, onda se više ne kalkulira samo sa rejtingom jedne partije, već sa kredibilitetom i stabilnošću evropskog puta Crne Gore. A to bi morala biti crvena linija koja se ne pomjera zarad bilo kojeg koalicionog aranžmana“, rekao je.
Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić Mijović još je direktnija.
Ona smatra da takva granica praktično ne postoji i da će PES i Mandićeva stranka ostati zajedno bez obzira na njihove javno iskazane razlike.
„Obje te stranke na političkoj sceni Crne Gore nisu okupili isti principi i ideologija, već ljepilo moći“, kazala je Tadić Mijović.
Politički analitičar Stefan Đukić smatra da PES u ovom trenutku praktično nema politički isplativu alternativu Mandiću.
„Ne postoji ništa što se može desiti, jer PES u ovom momentu nema mogućnost da obrazuje vlast sa bilo kim drugim, a da time ne pretrpi ozbiljnu političku štetu“, rekao je Đukić.
Prema njegovoj procjeni, saradnja s DPS-om za PES bi bila politički preskupa, pa Spajićeva stranka mora tolerirati poteze partnera s kojima se često ne slaže.
„Mandić može da radi svoje, Ervin Ibrahimović svoje, a Aleksa Bečić svoje“, kaže Đukić, ocjenjujući da PES trenutno mora „progutati“ ono što ga zadesi kako bi sačuvao vlast.
DPS, međutim, tvrdi da je saučešćem porodici Ratka Mladića Mandić prešao granicu nakon koje više nije moguće praviti razliku između njegovih privatnih uvjerenja i funkcije predsjednika Skupštine.
„Postoje trenuci kada šutnja prestaje biti politička mudrost i postaje pristajanje. Ovo je jedan od tih trenutaka“, kazao je predsjednik DPS-a Danijel Živković.
Dodao je da, kada predsjednik Skupštine izražava pijetet povodom smrti čovjeka osuđenog za genocid, pitanje više nije samo njegov privatni politički stav nego i njegova podobnost da bude na čelu parlamenta.
Ipak, unutar samog PES-a postoji najmanje jedan glas koji se razlikuje od zvanične stranačke linije.
Poslanik Seid Hadžić najavio je da će podržati Mandićevu smjenu.
„Zabio je prst u oko Bošnjaka“, rekao je Hadžić.
Saučešće nakon Mladićeve smrti nije prvi slučaj zbog kojeg su se Mandićevi partneri u vlasti ograđivali od njega.
Početkom 2025. godine Mandić je čestitao neustavni „dan Rs“, nakon čega je Vlada Crne Gore poručila da priznaje jedinstvenu, cjelovitu i suverenu Bosnu i Hercegovinu te da predsjednik parlamenta u svoje ime može čestitati šta želi.
Godinu ranije Mandić je u Skupštini ugostio Milorada Dodika, a tokom posjete bila je istaknuta zastava Rs bez zvanične zastave BiH. Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore tada je upozorilo Skupštinu na taj propust.
Mandić je već dva puta preživio glasanje o smjeni.
Prvi pokušaj bio je 2024. godine, kada je opozicija kao razloge navodila njegovo nacionalističko i antievropsko djelovanje, odnos prema Dodiku, isticanje trobojke u kabinetu i odlazak na proslavu pobjede Aleksandra Vučića u Srbiji. Za smjenu je tada glasalo 27, a protiv 44 poslanika.
Drugi pokušaj uslijedio je 2025. godine. Tada je za njegovu smjenu glasalo 20, dok je protiv bio 41 poslanik.
PES ga je oba puta sačuvao na čelu Skupštine.
