Kantonalni sud u Zenici odbio je kao neosnovane žalbe Vlade Federacije BiH i Grada Zenice te u cijelosti potvrdio odluku Općinskog suda kojom je odbijen prijedlog za uvođenje vanredne uprave u kompaniju Nova Željezara Zenica. Drugostepeni sud zaključio je da Vlada FBiH tokom postupka nije dokazala da bi uvođenje vanredne uprave ostvarilo osnovni cilj donošenja lex specialisa – veće namirenje povjerilaca i uspješnije restrukturiranje, od stečajnog postupka, javljaj istraga.ba.
Podsjetimo, Općinski sud Zenica je 15. jula odbio prijedlog Vlade FBiH za otvaranje postupka vanredne uprave, odbio imenovanje Sene Šaranović za vanrednu upravnicu te odredio prestanak ranije izrečenih privremenih mjera nakon pravosnažnosti odluke. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli Vlada Federacije i Grad Zenica. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud navodi da Vlada FBiH pogrešno tumači Zakon o postupku vanredne uprave, smatrajući da je dovoljno ispuniti formalne uslove za otvaranje postupka.
“Predlagač u suštini smatra da ako su ispunjeni uslovi za otvaranje postupka vanredne uprave propisani članom 10. ZPVU, da sud odmah može otvoriti postupak vanredne uprave. Ovakvi navodi žalbe su neosnovani. Predlagač u suštini smatra da ako su ispunjeni formalni uslovi za otvaranje postupka sud je dužan isti otvoriti, pa ako postupak uspije dobro je, a ako ne uspije odgovoran je sud što je dozvolio otvaranje takvog postupka, a da nije ispitao osnovanost prijedloga za otvaranje postupka”, navodi sud, dodajući da to nije svrha zakona.
Sud ističe da država, iako ima pravo predložiti vanrednu upravu, mora dokazati da je njen prijedlog osnovan.
“Nije sporno intervencijsko pravo države da može donijeti ZOPVU i podnijeti prijedlog, ali u svakom sudskom postupku, pa i u ovom, potrebno je dokazati osnovanost svoga prava. Time se predlagač uopće ne bavi”, stoji u Rješenju Kantonalnog suda.
Sud navodi da Vlada nije obrazložila kako bi vanredna uprava uopće bila provedena, niti kakve bi rezultate dala. Vlada nije dostavila ni osnovne podatke o poznatim povjeriocima, sredstvima osiguranja, sudskim sporovima, zaposlenima, dobavljačima, javnim prihodima, kritičnim ugovorima, dozvolama i koncesijama, već je tražila da te podatke pribavi sud:
“Predlaganje određivanja vanredne uprave ne može biti samo formalno nego mora biti sadržajno i moguće izvršivo i iz istog treba da se vidi vjerovatnost da će biti uspješno, da će između ostalog i povjerioci biti namireni u većem iznosu nego u stečajnom postupku. (…) Predlagač ne može očekivati da mu se sud pridruži i da zajedno pribavljaju dokaze protiv dužnika, jer je to nespojivo sa sudskom funkcijom.”
Sud potom postavlja pitanje zbog čega bi uopće odredio vanrednu upravu ako nisu predočeni dokazi da ona može uspjeti:
“Ako se iz dokaza ne vidi mogućnost provođenja takvog postupka, postavlja se pitanje zašto bi sud odredio provođenje istog.”
Dalje se navodi da federalna Vlada “neopravdano očekuje” da sud dokaže osnovanost njenog prijedloga. Sud naglašava da je osnovni cilj zakona upravo veće namirenje povjerilaca nego u stečaju, ali da Vlada nije dokazala da bi se to zaista dogodilo:
“Predlagač je propustio dokazati kako se može odrediti postupak vanredne uprave, a nije u stepenu vjerovatnosti dokazano da će se povjerioci namiriti u većem procentu nego u stečajnom postupku, dakle, kada nije ispunjen osnovni cilj zakona (član 2. stav 1. ZOPVU).”
Kantonalni sud nije osporio da Nova Željezara ima veliki značaj za metalni sektor, ali smatra da to samo po sebi nije dovoljno. Iz podataka Finansijsko-informatičke agencije proizlazi da kompanija učestvuje sa 6,26 posto zaposlenih u metalnoj industriji Federacije, ostvaruje 10,54 posto ukupnog prometa, 13,82 posto vrijednosti proizvodnje i 10,57 posto izvoza tog sektora. Međutim, sud zaključuje da “osim što dokazuje sistemski značaj dužnika, ovaj dokaz ne ukazuje na ispunjenost svih posebnih uslova za otvaranje postupka vanredne uprave”.
Sud se osvrnuo i na argument Vlade da bi stečaj imao ozbiljne posljedice po javne prihode i zaposlenost. Prema podacima koje je pribavio sud, Nova Željezara učestvuje sa svega 0,0281 posto u ukupnim direktnim porezima Federacije, 0,2559 posto u doprinosima na nivou Federacije, dok je njen značaj mnogo izraženiji na nivou Zeničko-dobojskog kantona i Grada Zenice. Sud zaključuje da ti podaci potvrđuju ozbiljne posljedice na lokalnom i kantonalnom nivou, ali “sami ne omogućavaju zaključak o njihovom sistemskom karakteru”.
Kantonalni sud odbio je i žalbu Grada Zenice, koji je tvrdio da bi bez vanredne uprave mogao biti ugrožen sistem daljinskog grijanja za više od 12.000 korisnika. Sud je zaključio da ti argumenti ne mijenjaju odluku, navodeći da stečaj takođe nudi mogućnost reorganizacije te da se proporcionalnost mora posmatrati u odnosu na cijelu Federaciju BiH, povjerioce i dužnika, a ne samo kroz interes sistema grijanja Zenice.
Na kraju je Kantonalni sud odbio obje žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje u cijelosti. Sud je također naveo da, budući da je riječ o vanparničnom postupku, Vlada Federacije BiH može podnijeti novi prijedlog za uvođenje vanredne uprave ukoliko ponudi nove dokaze i ispuni zakonom propisane uslove.
