Piše: Rasim Belko/Patria
Drugi Memorandum SANU-a pisan je u sadejstvu Srpske akademije nauka i umjetnosti, Bezbjedonosno-informativne agencije i Srpske pravoslavne crkve i tempiran je u vrijeme konačnog kraha pokušaja stvaranja nove Srbije. One Srbije koja je počela sa Zoranom Đinđićem, a završila dolaskom Aleksandra Vučića i početkom rehabilitacije zločinaca iz Drugog svjetskog rata.
Memorandum II tempiran je koji mjesec prije nego će Vučić započeti svoje 12-godišnje gospodarenje Srbijom, a u njemu je traženo da se, između ostalog, montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova stave u ravnopravan položaj Srbija i te države. U BiH je to apsolutno zaživjelo nakon što je Dodikov Milanko Kajganić preuzeo kontrolu nad Tužilaštvom BiH.
U SANU Memorandumu II tražila se i destabilizacija vlada susjednih država, provociranje unutarnjeg nezadovoljstva i nemira, te pomaganje otcjepljenja Republike srpske, uz insistiranje konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i uz tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu.
Tačno 12 godina poslije, Aleksandar Vučić kreće u reaktiviranje Memoranduma II i realizaciju upravo onog zaključka o integraciji svih Srba u svesrpsku zajednicu poznatu pod inačicom srpski svet.
Okupio je političke predstavnike Srba iz BiH, Crne Gore i Srbije, koji su u apsolutnoj mjeri na njegovoj političkoj liniji i donio deklaraciju koja kroz usvajanje u Skupštini Srbije i NSRs treba postati dokument po kojem će djelovati srpska politika na Balkanu.
Ta deklaracija po svom sadržaju je potpuno suprotna evropskom putu kako Srbije, tako i BiH i Crne Gore jer se kroz nju nalaže nacionalno okupljanje po identitetu koje je kroz historiju značilo destabilizranje regiona i sukobe. Jer, to nacionalno okupljanje prevazilazi kulturološke poveznice i zalazi u sukobe oko teritorije.
Deklaracija predviđa i dan državnosti Rs na isti datum kada je i Dan državnosti Srbije - 15. februara čime se terminološki i faktički već u startu ruše dozvoljene granice specijalnih i paralelnih veza Rs i Srbije, odnosno ugrožava teritorijalni integritet i nezavisnost BiH.
Također, insistiranje na poštovanju Dejtonskog sporazuma može se tumačiti kao pokušaj očuvanja trenutnog ustrojstva BiH, dok istovremeno jačanje nacionalnog identiteta i okupljanja možemo posmatrati kao korak ka većoj autonomiji ili čak secesiji.










