Piše: Sead Numanović
Prošle sedmice, 8. marta, napisao sam tekst u kome euforično komentiram objavu državnog sekretara Marca Rubia koji je politički nokautirao Milorada Dodika.
"Rubio ODRUBIO Dodika", naslovio sam taj tekst.
Pri kraju teksta sam istakao da "ovo jeste velika prilika!"
I upozorio na JEDINO što je može upropastiti:
"I iskoristit ćemo je samo ako se i mi konačno počnemo ponašati odgovorno - ovo je naša država! Nije plijen gdje se kroz politiku bezobzirno bogati, bahati, gazi sve pred sobom, misli da smo vječna vlast...
Velika bitka jeste dobijena. Presudna, rekli bi smo. Ali politički rat još će trajati. I možemo ga dobiti samo ako se duboko promijenimo".
Jutros smo se probudili s nacrtom novog ustava Rs, pripremom aktiviranja (ne formiranja, ona odavno postoji) obavještajne službe entiteta Rs, te očiglednom paralizom Državne agencije za istrage i zaštitu".
Dodik se umeđuvremenu "davranisao".
Nezaustavljivo ide u mirnu secesiju.
I niko mu na tom putu ne stoji!
Da krenemo redom:
Građani su uplašeni. Ne mogu više ni izbrojati ko me sve i koliko puta pitao "hoće li biti rata".
I svakome sam rekao da neće.
I to i mislim.
Dosta tih građana me je, nakon što im je laknulo kad sam rekao da rata nema, pitalo: "hoće li stranci intervenirati".
"Neće!", sad već nervozno sam odgovorio.
Neki su se drznuli da pitaju "Što neće".
"Čija je ovo država? Naša? Ili stranaca!?", ne krijući ljutnju redovno sam odgovarao.
Rijetki su se, potom, ohrabili da pitaju nešto kao - "pa ko će zaustaviti Dodika? Policija? Pa moglo bi biti mrtvih", rekli su neki.
Uz dužno, ogromno, iznimno... kako god hoćete, POŠTOVANJE prema i policiji, kao i vojsci, zajedljivo sam pitao: "Da li mi pričamo o policiji ili o cvjećarima?
Ako pričamo o cvjećarima, onda vas razumijem.
Ali, u opisu posla policajca i vojnika je i rizik po život".
Cvjećar može biti bezmalo svako.
Policajac i/ili vojnik ne može!
Naravno da ne želim da ikome padne i dlaka s glave.
Ali, takav (im) je posao!
Razumijem građane. I sam dijelim njihove strahove i nelagode.
Ali ne razumijem niti hoću razumjeti naše izabrane političare.
U "Rubio ODRUBIO Dodika" istakao sam da nema iole ozbiljne i relevantne strane zapadne države koja nije rekla da se najnovija i najveća kriza u Bosni i Hercegovini mora razriješiti tako što će institucije (pravne) države djelovati, a vlasti dijalogom rješavati probleme.
