Iako su zdušno podržavali medijsko-političku hajku protiv Izetbegovića, treba reći da SDP i Naša stranka priču o spornom studiju Sebije Izetbegović u Zagrebu nikada nisu personalizirali u mjeri u kojoj je to činio NiP i njegov lider, Elmedin Konaković. Zato će i politički „trošak“ ove presude unutar Trojke biti nejednako raspoređen, a najveći račun stići će upravo na adresu Naroda i pravde. Kada je afera o zagrebačkom studiju Sebije Izetbegović tek dospjela u javnost, nakon onog čuvenog gostovanja akademika Asima Kurjaka na Face Televiziji, Konaković se promptno lično angažovao da nadležne institucije “izvrše nadzor nad fajlom profesorice Izetbegović”.
“Tokom ove sedmice bi trebalo da kantonalni inspektori uđu i preuzmu dokumentaciju, da se utvrdi da li je ovo tačno. Ako nije tačno, profesorica Izetbegović zaslužuje javno izvinjenje, a ako je tačno, ne znam šta će nam tad pokušati objasniti i njen suprug“, rekao je tada sarkastično predsjednik NiP-a.
Ličnost i (ne)djelo Sebije Izetbegović njezin bivši stranački kolega godinama je eksploatisao kao paradigmu duboko korumpiranog, klijentelističkog sistema protiv kojeg se, navodno, svim silama borio. Sada je situacija obrnuta. Sebija Izetbegović u septembru može uzdignute glave izaći pred birače kao osoba koja je – barem u prvostepenom postupku – izvojevala ne samo pravnu, već i ozbiljnu moralnu i političku pobjedu.
Bivši rektor Rifat Škrijelj i članovi Komisije Senata UNSA, kojom je predsjedavao dekan Stomatološkog fakulteta Muhamed Ajanović, javnosti će morati objasniti kako i zašto su donijeli odluke koje je sud proglasio nezakonitim. Neki od odgovora na ova pitanja već su se počeli nazirati nakon hapšenja Muhameda Ajanovića u decembru prošle godine. Podsjetimo, na ročištu na kojem se odlučivalo o njegovom pritvoru, Ajanovićev branilac otkrio je da je Ajanović u svjedočio u u korist doktorice Izetbegović u parničnom postupku protiv UNSA, uprkos tome što je upravo on bio na čelu komisije koja joj je oduzela titule. Tokom tog svjedočenja Ajanović je rekao da je bivši rektor Škrijelj komisiju za oduzimanje akademskih titula Sebiji Izetbegović formirao u jednom ugostiteljskom objektu, te da im je davao upute kako trebaju da rade. Škrijelj je, međutim, istražiteljima ispričao kako se plašio Muhameda Ajanovića i u tom strahu, navodno, bespogovorno izvršavao njegove naredbe.
S druge strane, Elmedin Konaković će morati objasniti vlastitu ulogu u priči u kojoj je političko-medijska presuda donesena davno prije sudske. U tom kontekstu, posebno je interesantan dio obrazloženja prvostepene presude Općinskog suda, u kojem se navodi kako je odluka Senata UNSA o oduzimanju titula Sebiji Izetbegović donesena „nakon duže medijske kampanje inicirane izvan akademske zajednice”. Ukoliko presuda po tužbi Sebije Izetbegović protiv Univerziteta u Sarajevu postane pravosnažna, to će biti ozbiljan problem za sve one koji su cijeli slučaj pretvorili u oružje vlastitog političkog uspona. No, i bez obzira na pravosnažnost, ono što je nekada bio argument navodne moralne superiornosti Trojke i odlučnog obračuna sa bivšim “režimom” sada bi se, bez previše truda, moglo pretvoriti u najveći kapital SDA uoči predstojećih izbora.
