“Genocid se nikad ne desi samo tako!” (Genocide never happens out of nowhere!) - kažu učenjaci.
Prema studiji Gregoryja H. Stantona, predsjednika organizacije „Genocide Watch”, a ranije profesora studija genocida na Univerzitetu “George Mason” u Arlingtonu, Virginia, (SAD) postoji deset faza genocida.
Naši naučnici i istraživači genocida su nedavno izašli s tezom da postoji i jedanaesta - trijumfalizam, tj. slavljenje genocida i veličanje ratnih zločinaca koji su taj zločin predvodili, piše Preporod.info.
Tih primjera smo se nagledali u nevjerici proteklih godina. Dok ovih dana pratimo mahnite izjave i prijetnje Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Nenada Nešića, Nenada Stevandića, Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i ostale kohorte srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, razmišljam o mogućoj dvanaestoj fazi genocida.
Radi se o stadiju koji je zapravo kulminacija svih prethodnih faza, a manifestira se kroz otvorene prijetnje sukobom i nasiljem, odnosno, intimidacijom novim genocidom.
Vučićeve prijetnje
Uz stalnu dehumanizaciju Bošnjaka i Albanaca, sada sve učestalije slušamo prijetnje poglavito u Bosni i Hercegovini (jer na Kosovu očito ne smiju!) koje sve više poprimaju obrise nove genocidne namjere, prenosi SB.
Predsjednik Srbije Vučić, koji je bio aktivni sudionik sistema Slobodana Miloševića, ratne mašinerije koja je 1990-ih pokrenula genocidni pohod na Bosnu i Hercegovinu, a kasnije i na Kosovo, ponovno prijeti zbog civilizacijske inicijative i prava žrtava da se u Ujedinjenim nacijama dostojanstveno globalno obilježava najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata - genocid u Srebrenici.
Umjesto suočavanja s istinom o zločinu koji je bio kulminacija rastakanja bivše Jugoslavije i brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinom i koji je presuđen u više presuda na međunarodnim sudovima koje su osnovale UN kao genocid – Vučić prijeti „da bi usvajanje te rezolucije moglo da dovede do daljih sukoba u budućnosti“ i optužuje zapadne zemlje, sponzore rezolucije o Srebrenici u UN-u, da gaze Dejtonski mirovni sporazum i ne pokazuju brigu za „stabilnost u našem regionu“ te da „jedino što žele je kolektivna kazna za srpski narod.“
Vučićeva diplomatska ofanziva u New Yorku proteklih dana, u kojoj najčešće ponavlja fraze kako „neće pognuti glavu“ i „borit ćemo se do kraja“ pa čak i patetičnu autoviktimizaciju predstavljajući „malu Srbiju“ kao Davida koji se bori protiv moćnog Golijata, zapravo potvrđuje da Vučić u stopu prati taktiku Ruske Federacije čiji predstavnici u New Yorku forsiraju ove izvrnute teze i prijetnje kako bi članice UN-a odvratile od podrške civilizacijskoj obavezi Ujedinjenih nacija da se priznaju greške iz bliske prošlosti i krene u procese normalizacije.
Naravno, zbog nedavnog iskustva i već pokrenutih sukoba u Ukrajini, ova priča stvara strah i uznemirenost na Balkanu, a cilj joj je da kod onih koje targetira izazove pogrešne poteze i konflikt.
Stoga je potrebna krajnja opreznost i smirenost. Zapaljive i panične izjave nisu adekvatan odgovor.
Oprez, spremnost, zakonitost i nepopuštanje prijetnjama i aktivna saradnja sa saveznicima u EU i SAD je strategija kojom se vrlo efikasno može otkloniti ovaj intimidacijski narativ.
Dakako, te prijetnje su patološka propaganda koju režimi Vučića i njegovog bosanskog ađutanta Dodika kroz svoje poslušne medije koriste za domaću upotrebu.
