Zagađenje zraka u Kaknju više nije samo zimski problem. Dok građani i tokom ljetnih mjeseci upozoravaju na neugodan miris i zagađen zrak, istovremeno se pred njihovim očima urušava industrija koja je decenijama bila okosnica privrede.
Edina Dogdibegović, diplomirana inženjerka materijala, aktivistica i predstavnica Udruženja za čist zrak, za N1 je govorila o problemu aerozagađenja u Kaknju, odgovornosti industrijskih zagađivača, ali i stečaju Nove Željezare Zenica i posljedicama koje bi gašenje integralne proizvodnje moglo imati na radnike i cijelu regiju.
Podsjetila je da je Kakanj tokom zime bio među najzagađenijim gradovima na svijetu, kada je indeks kvaliteta zraka dostizao čak 995.
„Još uvijek niko nije odgovarao, niko se nije ni oglasio za taj povišeni indeks kvaliteta zraka“, kazala je Dogdibegović.
Međutim, problem, ističe, više nije sezonski.
„Kako se većina gradova u Bosni i Hercegovini susreće u zimskom periodu, mi, evo, nažalost, i u ljetnom periodu se gušimo. 12.08. je indeks kvaliteta zraka dostizao 179. Građani Kaknja svakodnevno udišu vrlo nezdrav zrak.“
„Ne možete sada krivicu prebaciti na individualna ložišta“
Dok se tokom zime kao jedan od glavnih uzroka zagađenja često navode individualna ložišta, Dogdibegović smatra da se takvo objašnjenje ne može primijeniti na ljetne mjesece.
„Sada ne možete prebaciti krivicu na individualna ložišta, ne možete prebaciti krivicu na kotlovnice“, rekla je.
Dodaje da zamjena kućnih ložišta ima i socijalnu dimenziju jer zavisi od toga mogu li građani finansirati ugradnju toplotne pumpe, peći na pelet ili drugog sistema grijanja.
Istovremeno, kako tvrdi, građani Kaknja svakodnevno osjećaju posljedice zagađenja.
„Svako jutro, svaku noć je smrad u zraku. Mi se povlačimo u svoja domaćinstva, zatvaramo prozore, jer jednostavno je život postao neizdrživ.“
Kao najveće krivce za zagađenje navodi industrijske zagađivače.
„U tvornici cementa lože se automobilske gume, spaljuje se komunalni otpad, spaljuju se razna otpadna ulja. Sve to utiče na pogoršanje kvaliteta zraka u Kaknju“, tvrdi Dogdibegović.
Prema njenim riječima, problem predstavlja i termoelektrana, za koju tvrdi da koristi nekvalitetan ugalj sa povišenim sadržajem sumpora.
„Prepušteni smo sami sebi“
Dodbibegović kaže da su građani više puta protestovali i obraćali se različitim nivoima vlasti.
„Na desetine dopisa, zahtjeva, urgencija smo poslali svim nivoima vlasti. Jednostavno, mi još uvijek nismo dobili pozitivan odgovor ni na jedan od tih zahtjeva“, navodi.
Kaže da je konkretne prijedloge upućivala Općini Kakanj i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.
„Mi jednostavno smo prepušteni sami sebi. Niko, apsolutno niko ne odgovara ni za šta. To je zaista poražavajuće.“
Među zahtjevima je, navodi, i revizija okolinske dozvole za tvornicu cementa, zabrana spaljivanja komunalnog otpada, kvalitetniji ugalj za termoelektranu, proširenje sistema daljinskog grijanja, kao i dodatna mjerenja zagađujućih materija.
Posebno problematizira spaljivanje otpada.
„Mi smo dobili podatke od Uprave za indirektno oporezivanje da se u Bosnu i Hercegovinu uvozi komunalni otpad. I taj otpad se spaljuje u tvornici cementa i spaljuju se automobilske gume.“
Kako tvrdi, tvornica ima okolinsku dozvolu za spaljivanje RDF/SRF goriva, ali ona smatra da se u praksi ne radi o toj vrsti goriva, već o komunalnom otpadu.
„Jedan od naših zahtjeva je bio upravo da se izvrši revizija okolinske dozvole i da se zabrani spaljivanje. Jer, po meni, najveći uzrok tog smrada u zraku je rezultat rada u tvornici cementa.“
„Industrijski zagađivači su zaštićeni“
Posebno pitanje, kaže, jeste rad inspekcija.
„U suštini, trebala bi da vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove. Međutim, ovi inspekcijski nalazi nama pokazuju da se industrijski zagađivači štite.“
Navodi da je, koliko joj je poznato, izrečena jedna kazna od 10.000 KM zbog toga što određeno mjerenje nije radilo u tvornici cementa.
Smatra da inspekcije, u slučaju ponavljanja prekomjernog zagađenja, imaju mogućnost naložiti reviziju okolinske dozvole, pa čak i njeno poništavanje.
„Međutim, to se u Kaknju ne dešava. Šta je razlog tome? Može se uzeti u obzir da je i mali broj inspektora na terenu i da jedan čovjek ne može zaista stići da obiđe sve.“
Ipak, posebno joj je, kaže, problematično što inspekcijski nalazi nisu pokazali prekoračenja ni u periodu kada je indeks kvaliteta zraka dostizao 995.
„To je inspekcijski nalaz morao pokazati barem jedno prekoračenje, jedan parametar da je prekoračen. Međutim, ispostavilo se u tom periodu da je sve do individualnih ložišta i da industrijski zagađivači apsolutno nemaju nikakvu odgovornost.“
Na pitanje postoji li korupcija, odgovara da o tome može samo nagađati, ali da u javnosti postoji mišljenje da su industrijski zagađivači „izuzetno zaštićeni“.
„Ja nisam dužna da se obraćam zagađivačima“
Građani su, kaže, institucijama poslali veliki broj dopisa. Odgovori su stizali, ali, prema njenim riječima, bez konkretnih rješenja.
