Prije točno sto godina, 15. svibnja 1922. godine, u zagorskom mjestašcu Veliko Trgovišće rođen je Franjo Tuđman.
Majku Justinu je izgubio kao sedmogodišnjak, a otac Stjepan je poginuo u nerazjašnjenim okolnostima 1946.
Mladi Franjo Tuđman bio je član Komunističke partije i NOB-a te je nakon rata dogurao do čina generala majora u JNA. Izbačen je iz Partije i smijenjen s pozicije direktora Instituta za istraživanje radničkog pokreta zbog nacionalizma, a kasnije je završio i u zatvoru. Krajem 1980-ih putuje u inozemstvo i stvara veze u emigraciji, a na prvim demokratskim izborima 1990. pobjeđuje njegov HDZ. Tuđman postaje predsjednik i vodi Hrvatsku u procesu proglašenja neovisnosti i kroz Domovinski rat. Umire od raka 1999. godine, piše Index.hr.
Ostvarenje tisućljetnog sna postalo noćna mora
To je sažeta i suhoparna biografija jednog od najkonzekventnijih hrvatskih političara 20. stoljeća. Tuđman je u jednom trenutku svog života postao opsjednut idejom "hrvatske države", stvorivši i mitologiju o "tisućljetnom snu", a rezultat koji je isporučio bliže je noćnoj mori. Dapače, Hrvati bi kao narod možda bolje prošli da nije bilo Tuđmana, da se nikad nije rodio, a isto vrijedi za Republiku Hrvatsku.
Ključni mit o Tuđmanu je da je on stvoritelj neovisne hrvatske države, da je on ostvario ono o čemu su naraštaji sanjali. Činjenica je da su nakon pada komunizma u istočnoj i jugoistočnoj Europi države nastajale poput gljiva poslije kiše.
Pravi uspjeh bi bio postići raspad Jugoslavije bez rata i ostvariti ideju neovisne Hrvatske uključivanjem, a ne isključivanjem njenih građana srpske nacionalnosti. Tuđman nijedno nije uspio, a samo za prvo se može reći da je donekle pokušao. Još gore, tijekom svoje vladavine se pokazao kao predsjednik nesposoban za mir i demokraciju, njemu je odgovaralo izvanredno ratno stanje u kojem je mogao djelovati autoritarno, što je ostao njegov osnovni habitus do samoga kraja.
Staljinist u duši
Iako se pravio da je demokrat, Tuđman je do kraja u sebi zadržao crtu staljinizma, koja se izražavala kroz špijuniranje političkih protivnika i novinara, vođenje kampanja protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja itd. Najjasnije se to vidjelo u njegovoj kadrovskoj politici, u kojoj je uvijek inzistirao na lojalnim stranačkim kadrovima, a ne sposobnim ljudima.
Tako je i došlo do toga da se oko Tuđmana okupe ustaše i udbaši, dva glavna kadrovska bazena iz kojih je crpio svoje okruženje. Ne treba zaboraviti ni sve one članove Saveza komunista koji su 1990. masovno pretrčali u HDZ, pokazavši se kao besramni prevrtljivci. To je bila Tuđmanova ekipa koja je onda stvorila Republiku Hrvatsku na svoju sliku i po svojim kriterijima.
Jedan od tih kriterija je bila pljačka narodne imovine. Socijalistička Hrvatska bila je jedna od najrazvijenijih republika u srednjoj i istočnoj Europi te je imala izvrsnu industrijsku i ostalu bazu na kojoj se mogla dalje uspješno razvijati. Tuđman i HDZ su se na takvu Hrvatsku spustili kao jato skakavaca i ekonomski je opustošili, pa je danas na začelju Europske unije, iza zemalja koje su nekad zavidjele slobodi i standardu Hrvata.
Civilizacijski sunovrat
"Hrvatska da, ali kakva?" pitao se svojedobno Vlado Gotovac. Tuđmanov odgovor na pitanje "Ali kakva?" glasio je: nacionalistička, uskogrudna, malograđanska, zatvorena, patrijarhalna i klerikalna Hrvatska. I danas živimo taj odgovor.
