U Hrvatskoj sa strepnjom trebamo čekati objavu sljedećeg mjesečnog podatka o broju rođenih i umrlih kako bi sami sebi potvrdili ono što slutimo duže od desetljeća – RH je država koja ubrzano izumire. Državni zavod za statistiku (DZS) je objavio da smo u januaru i februaru imali samo 2.924 odnosno 2.492 rođenih, što sami po sebi nisu negativni rekordi, ali otkrivaju novo drastično produbljivanje negativnog trenda u situaciji kad u državi ne postoje jasni socio-ekonomski ili medicinski razlozi koji bi mogli protumačiti novo demografsko posustajanje, piše Jutarnji list.
Otvara se pitanje kojom će se brzinom RH priključiti nacijama s najgorom demografskom slikom na planetu tj. onima koje imaju još niže, katastrofalne stope fertiliteta. S obzirom da je trend pada fertiliteta praćen rastom prosječne starosti populacije relativno novi fenomen u historiji čovječanstva, još je nejasno kakve će sve posljedice imati države s prosječnom stopom fertiliteta nižom od 1,5. U RH je posebno dramatičan skok negativnog prirodnog prirasta krajem 2023., i u prva dva mjeseca 2024.. Razlika između sve manjeg broja rođenih beba i broja umrlih u januaru se povećala na -2.757, a u februaru na -2.182. Ove užasne brojke u skladu su s uobičajenim sezonskim oscilacijama, ali ipak treba voditi računa da je prosječni mjesečni negativni prirodni prirast u 2023. iznosio -1.600, a u 2018. i 2.019. (usporedivim godinama prije pandemije) rođeno je ‘samo‘ -1.333 i -1.349 prosječno mjesečno beba manje, nego što je bilo umrlih.
Ubrzani demografski kolaps
RH je vjerojatno ušla u zonu ubrzanog demografskog kolapsa koji će imati tragične posljedice na rast i razvoj u desetljećima koje dolaze, ako ćemo uopće imati pravo uopće spominjati te pozitivne pojmove. Vjerojatnije je da ćemo kao uspjehe opisivati kao "manji pad od predviđenog" ili "ublažavanje pada".
Već i laička interpretacija kretanja ključnih demografskih podataka od početka 2011. do danas govore nam da moramo računati s kontinuitetom negativnog prirodnog prirasta. Isto tako, može se uočiti da se on značajno pogoršao tokom najgorih mjeseci pandemije, ali i da je nakon nje došlo do stabilizacije. Može se pretpostaviti da je Covid-19 u dvije godine pokosio veliki broj osoba pozne dobi i narušenog zdravlja, što je razlog zašto privremeno, nakon pandemije, nije došlo do daljnjeg značajnog rasta broja umrlih, iako je Hrvatska sve starija i starija, bolesnija i bolesnija. Može se stoga postaviti hipoteza kako ulazimo u razdoblje izrazito visokog negativnog prirasta; padajućeg fertiliteta i konstantno visoke smrtnosti. Hrvatska je davno zakucala na vrata demografske apokalipse, a sada ih otvara…
Ako se hrvatski fertilitet uspoređuje s onim u EU onda nam stopa od oko 1,6 ne zvuči previše zabrinjavajuće jer smo pozicionirani u sredini članica EU. No, Evropa je sama po sebi jako stari kontinent, te se ne bi trebali tješiti tom činjenicom. Jedan od razloga za pad broja živorođenih jest višegodišnji trend iseljavanja, ali u RH nema naročitog interesa naučne zajednice za dublje multidisciplinarno istraživanje svih razloga produbljivanja negativne stope prirodnog prirasta, iako se radi o presudnom strateškom interesu.
