Bosna i Hercegovina već godinama gubi mlade ljude, a politička nestabilnost, duboke društvene podjele i osjećaj da u zemlji nemaju dovoljno mogućnosti nastavljaju podsticati iseljavanje, piše britanski Guardian u reportaži iz Sarajeva.
List navodi procjenu organizacije koja prati iseljavanje prema kojoj je više od 600.000 ljudi napustilo BiH tokom deset godina nakon popisa stanovništva iz 2013. godine, kada je u zemlji evidentirano oko 3,5 miliona stanovnika.
Guardian kroz razgovore s mladim ljudima pokušava pokazati šta stoji iza tih brojki i zbog čega dio generacija koje su rođene nakon rata više ne vidi svoju budućnost u zemlji u kojoj su odrasle.
Devetnaestogodišnja Sarah Ćato, studentica političkih nauka i međunarodnih odnosa, ukazuje na problem nedovoljnog građanskog obrazovanja mladih.
Ona smatra da bi obrazovanje o tome šta znači biti odgovoran građanin trebalo početi još tokom školovanja, posebno u društvu u kojem se o brojnim pitanjima iz nedavne prošlosti i dalje teško razgovara.
Guardian posebnu pažnju posvećuje i podjelama koje su ostale duboko prisutne tri decenije nakon završetka rata.
List je razgovarao i s 23-godišnjom Dijanom Papaz iz Istočnog Sarajeva. Ona je sa Sarah Ćato radila na izložbi „What If the Border Is Within You?“, koja se bavi podjelama između Sarajeva i Istočnog Sarajeva i načinima na koje ih mladi pokušavaju prevazići.
Papaz odbacuje etničko svrstavanje i za sebe kaže da je Bosanka. Govoreći o okruženju u kojem odrastaju mladi u Istočnom Sarajevu, kazala je da su „okruženi muralima ratnih zločinaca“.
Generacije rođene nakon 1995. godine nemaju vlastita sjećanja na rat, ali njegove posljedice, prema Guardianovoj reportaži, i dalje snažno utječu na njihovo odrastanje. Različite interpretacije nedavne prošlosti prisutne su u obrazovanju, javnom prostoru i porodičnim pričama.
Jedan od posebno zanimljivih dijelova reportaže odnosi se na ulogu roditelja u odluci mladih da napuste zemlju.
Ajna Mešić iz Inicijative mladih za ljudska prava kaže da pritisak na mlade da odu iz BiH nerijetko dolazi upravo iz njihovih porodica.
„Naši roditelji nam govore da idemo“, kazala je Mešić.
Ispričala je da je tokom odrastanja gotovo podrazumijevala da će jednog dana živjeti i raditi u Njemačkoj.
„Dok sam odrastala, moja sudbina bila je da budem pravnica u Njemačkoj. Onda sam negdje u srednjoj školi shvatila da imam slobodnu volju“, ispričala je.
Prema njenim riječima, iskustvo rata ostavilo je trag i na odnos roditelja prema budućnosti njihove djece.
„Mnogi roditelji će vam reći da su se uzalud borili u ratu i da ne žele da i mi živimo ovdje“, kazala je Mešić.
Razmjere problema potvrđuju i ranija istraživanja o stavovima mladih. Studija o mladima u BiH pokazala je da 31 posto ispitanih ima snažnu ili veoma snažnu želju da napusti zemlju, dok još 35 posto ima umjerenu želju za odlaskom. Samo 19,8 posto ispitanih izričito je navelo da nema namjeru emigrirati.
Istovremeno, čak 73,2 posto mladih smatra da će odlazak kvalifikovanih radnika iz BiH predstavljati jedan od najvećih problema zemlje u narednih deset godina.
Guardianova reportaža tako iza velikih demografskih brojki pokazuje pojedinačna iskustva generacije koja je odrasla poslije rata, ali i dalje živi s njegovim društvenim posljedicama, dok pitanje ostanka ili odlaska za veliki broj mladih više nije apstraktna tema nego jedna od najvažnijih životnih odluka.
