Gotovo dvije godine nakon tragedije u Donjoj Jablanici, u kojoj je poginulo 19 osoba, još nema pravosudnog epiloga niti odgovora na ključna pitanja o odgovornosti, dok mještani, prema riječima urednice i novinarke portala "Istina medija" Kristine Spajić Perić, i dalje ne znaju ni jesu li njihove kuće sigurne za život. Spajić Perić za N1 upozorava da se dokumentacija u vezi s kamenolomom i dalje izuzima, da stanovnici ne znaju šta konkretno znače "crvene zone" u kojima se nalaze njihove kuće, a posebno ju je šokiralo saznanje da dječak koji je u tragediji ostao bez roditelja još nema svoj dom.
Govoreći o kamenolomu iznad Donje Jablanice, Spajić Perić navela je da je kroz svoj novinarski rad utvrdila da je imao urbanističku i vodoprivrednu saglasnost te da je dobijao poticaje iz budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, ali da dozvole koje su mu bile potrebne nikada nije pribavio.
"Kamenolom je radio i vršio miniranja, a dozvole nikad nije pribavio"
Spajić Perić smatra da slučaj Donje Jablanice otvara mnogo šire pitanje načina na koji investitori u Bosni i Hercegovini dolaze do saglasnosti i odnosa koji imaju s vlastima.
"Pa, ja bih rekla da je mnogo situacija u Hercegovini i Bosni i Hercegovini koje bi mogle imati posljedice, ali se, evo, iskreno nadam da neće biti tako teških kakve smo imali u Jablanici. Kada je u pitanju, spominjali ste, dokumentacija, ono što sam ja svojim radom nekako upratila i dokazala jeste da je kamenolom imao saglasnosti, znači prvo Općine Jablanica, tadašnjeg načelnika Salema Dedića. Znači, imao je urbanističku saglasnost, pa je potom imao vodoprivrednu saglasnost, koju je potpisao ministar Samir Sunagić, a dobivao je i poticaje iz budžeta HNK-a u vrijeme ministra Željka Laketića, koji je tada također bio u SDA-u, kao i prethodno spomenuta dvojica. Znači, ako gledamo situaciju u Bosni i Hercegovini, vrlo često imamo te investitore koji su vezani uz vlast i koji na taj način nekako osiguravaju dozvole i rade na terenu. A kad je u pitanju kamenolom u Jablanici, on je na osnovu ove urbanističke i vodoprivredne saglasnosti trebao ishoditi dozvole, no nikad ih nije pribavio, ali je radio i vršio miniranja i, evo, u konačnici smo imali kao posljedicu ovo što se dogodilo."
Dvije godine bez pravosudnog epiloga
Jedno od pitanja koje se i dalje nameće jeste zašto se dokumentacija povezana s kamenolomom izuzima i gotovo dvije godine nakon tragedije. Predmet je sada u POSKOK-u, a Spajić Perić kaže da svi i dalje čekaju epilog.
"Pa evo, mi smo ovdje u više navrata slali upite, ne samo moj portal, nego i svi mediji u Hercegovini i širom zemlje su slali upite vezano za Donju Jablanicu. Tužilaštvo HNK-a je slalo nekakva objašnjenja, da rade ovo, ono i peto i deseto. U konačnici, evo, vidimo da dvije godine iza tragedije nemamo pravosudni epilog, pa ne možemo zapravo onda ni reći da se tu nešto radilo. Znači, predmet je sada trenutno u POSKOK-u. Koliko znam, evo, nisu zadovoljni radom Tužilaštva HNK-a. Šta će oni sada uraditi, ja iskreno, evo, ne znam. Znam da i POSKOK vrvi od predmeta. Jablanica bi trebala biti, Donja Jablanica i tragedija, prioritet u njihovom radu. I dalje se, znači, izuzimaju materijali koji su već izuzimani, samo je pitanje jesu li na pravi način izuzimani. Tako da, evo, čekamo svi, svi čekamo epilog."
Na javnoj tribini u Jablanici govorilo se i o višegodišnjim upozorenjima mještana zbog aktivnosti kamenoloma. Spajić Perić podsjetila je i na podatke koje je pronašla u saopćenju kantonalne vlade o postupanju inspekcije.
"Jedan od mještana rekao je da je samo pitanje vremena kada će sve pasti na selo"
"Pa evo, komentirano je dosta toga na tribini u Jablanici, a ja znam nakon same tragedije da sam u jednom od saopćenja kantonalne vlade iščitala da inspekcija tri godine, od 2021. do trenutka tragedije, nije bila na mjestu, a 2021. godine, kada su navodno bili na mjestu, odnosno na kamenolomu, da nisu zatekli nikakve radove. Sada je upitno, znači, zapravo, jesu li mještani komentirali između sebe ili su prijavljivali. Bilo je komentara mještana koji su rekli da je prije same tragedije jedan od starijih mještana rekao da je samo pitanje vremena kad će to sve pasti na selo. I sad je ono, zapravo, ljudi se kod nas boje i slabo prijavljuju, slabo se bore i kad im direktna opasnost dođe i u njihovo susjedstvo."
Gotovo dvije godine kasnije, brojna pitanja mještana nisu vezana samo za istragu i utvrđivanje odgovornosti. Neki od njih, prema riječima Spajić Perić, još nemaju jasnu informaciju o tome jesu li njihove kuće sigurne i šta konkretno znači kada im nadležni kažu da žive u "crvenoj zoni".
Posebno potresnim Spajić Perić opisuje ono što je čula tokom tribine od samih stanovnika.
"Pa evo, ja sam potpuno svjesna, vjerujem da ste i vi na televiziji, svi novinari, kako je spora i troma ova država, ali mislim da sam se u predmetu Jablanice još dodatno šokirala. Mislim, pratili smo koliko je trebalo da se obnovi željeznica, koliko je trebalo da se cesta, koja je praktično jedina cesta koja trenutno povezuje Mostar i Sarajevo, sanira. A posebno me šokiralo na tribini kad smo čuli da dječak koji je ostao bez roditelja u Jablanici još nema krov nad glavom i o njemu brinu članovi porodice. Drugo, što mi je nekako isto zabrinjavajuće, jeste da ljudi ni dan-danas ne znaju je li im to mjesto sigurno za život, ne znaju šta znači crvena zona, imaju nekakve obavijesti da su im kuće u crvenoj zoni. Tako da je po pitanju Jablanice zapravo, ne znam da je i na jedno pitanje korektno i konkretno odgovoreno."
Spajić Perić ne želi govoriti o mogućem zataškavanju bez dokaza. Međutim, ukazuje na činjenicu da javnost ni pred drugu godišnjicu tragedije ne zna u kojem smjeru ide istraga niti ko je njome obuhvaćen.
