Na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoju danas je polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na posljednjem počivalištu ratnog ministra obrane Gojka Šuška obilježena 23. godišnjica njegove smrti, izvijestilo je Ministarstvo odbrane, prenosi Index.hr
Vijence su, uz porodicu Šušak, položili ministar odbrane Mario Banožić, izaslanik predsjednika države i vrhovnog komandanta Oružanih snaga Republike Hrvatske, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj, izaslanik predsjednika hrvatskog sabora i saborski zastupnik Ante Deur, izaslanik predsjednika vlade, potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, posebni savjetnik predsjednika vlade za poslove obrane Damir Krstičević, glavni inspektor obrane general pukovnik Drago Matanović i predstavnici Hrvatskoga generalskog zbora i braniteljskih udruženja.
Ministar Banožić opisao je ratnog ministra Šuška kao velikog domoljuba i vizionara kojeg su iznimno cijenili i predstavnici međunarodne zajednice.
"Kao ratni ministar, dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske, koja je poslije oslobodilačkih operacija Bljeska i Oluja stekla velik ugled i u međunarodnoj zajednici. On je jedna od najzaslužnijih osoba za izgradnju Hrvatske vojske u savremenu vojnu silu kao garant sigurnosti i budućnosti hrvatskog naroda u suverenoj i samostalnoj, nezavisnoj i demokratskoj hrvatskoj državi", rekao je ministar obrane.
"Njegov kratki izvještaj 'Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!' postao je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i hrvatskih snaga vođene tokom Domovinskog rata", podsjetio je ministar obrane Mario Banožić.
Molitvu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj don Marko Medo.
Misa zadušnica, koju će predvoditi vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, služit će se u 18 sati u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi.
Šušak se iz emigracije u Kanadi vratio 1990. godine i učestvovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva.
Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u, koja je imala tvrde nacionalističke stavove i koketirala s ustaštvom. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postao zadatak kada je 18. septembra imenovan ministrom odbrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.
Iz proljeća 1991., u vrijeme velikih napetosti između Hrvata i Srba u Slavoniji, inicira prvi veliki skandal u koji je Šušak bio upleten, a svjedoči da tadašnji ministar iseljeništva nije bio pretjerano zainteresiran za mirno razrješenje postojećih sporova. Šušak je u društvu HDZ-ovih ekstremista Vice Vukojevića i Branimira Glavaša 8. aprila pucao po Borovu Selu kako bi isprovocirao lokalno srpsko stanovništvo. Njih trojica su u noći na Borovo Selo iz armbrusta, protuoklopnog lansera, ispalila više projektila prema Borovu Selu, o čemu je, pak, svjedočio kasnije u sumnjivim okolnostima ubijeni šef osječke policije Josip Reihl-Kir.
Da nije riječ samo o ratnoj legendi nego i o sudski potvrđenoj činjenici, pokazalo se na suđenju Branimiru Glavašu godinama kasnije. Na njemu je svjedočio prvi hrvatski ministar unutarašnjih poslova Josip Boljkovac, rekavši da se taj napad na Borovo Selo doista dogodio, zbog čega ga je, pak, Vice Vukojević tužio za klevetu. No sud je presudio da Boljkovac nije oklevetao Vukojevića, s obzirom na to da je Boljkovac kao sudski svjedok jednostavno prepričao što se dogodilo.
Taj događaj iz aprila 1991. svjedočio je da je Šušak bio spreman učiniti sve i svašta kako bi ostvario svoj politički cilj nezavisne hrvatske države, uključujući i raketiranje hrvatskih građana srpske nacionalnosti, no to ga je i učinilo uspješnim dugogodišnjim Tuđmanovim suradnikom i uspješnim ministrom obrane.
