Raphaël Glucksmann uvjerljivo je pobijedio na predizborima francuskog lijevog centra i osigurao podršku Socijalističke partije, ali mu za pobjedu na predsjedničkim izborima 2027. godine treba znatno širi savez, piše Politico.
Ovaj 46-godišnji zastupnik u Evropskom parlamentu i lider stranke Place Publique osvojio je više od 66 posto glasova već u prvom krugu predizbora, više od četiri puta više od najbližeg konkurenta.
Ipak, prema nedavnim anketama, zaostaje za vodećom kandidatkinjom krajnje desnice Marine Le Pen, ali i za dvojicom njenih glavnih konkurenata za ulazak u drugi krug: liderom krajnje ljevice Jean-Lucom Mélenchonom i bivšim premijerom Francuske Edouardom Philippeom.
Glucksmann u kampanji zastupa izrazito proevropsku politiku. Le Pen i Mélenchon žele temeljito promijeniti odnos Pariza prema Briselu, dok Philippe kampanju uglavnom gradi na unutrašnjim pitanjima.
Za ulazak u Elizejsku palaču Glucksmann mora istovremeno privući neodlučne birače ljevice, koje pokušava pridobiti Mélenchon, i birače centra koji biraju između Philippea i Gabriela Attala, lidera stranke predsjednika Emmanuela Macrona.
Socijalistički zastupnik u Evropskom parlamentu Christophe Clergeau, koji je na predizborima podržao Glucksmannovog protivnika Oliviera Faurea, upozorava da politička utrka još nije definirana.
„Još smo daleko od konačne liste kandidata, a politička slika ni izbliza nije nepromjenjiva. Na Glucksmannu je da izgradi zamah, ujedini socijalističku porodicu i obrati se svim biračima ljevice kako bi pokazao da može biti glas našeg političkog tabora“, rekao je Clergeau.
Glucksmann i njegovi saveznici smatraju da rezultat predizbora pokazuje potencijal za širenje podrške.
„Svi građani ljevice koji su došli, glasali i učestvovali dali su mi ogromnu nadu. Rezultat je neosporan: večeras sam kandidat demokratske ljevice“, poručio je Glucksmann nakon pobjede.
Aurore Lalucq, njegova kolegica u Evropskom parlamentu i supredsjednica stranke Place Publique, ocijenila je rezultat gotovo plebiscitarnim, navodeći da široka podrška njegovom programu daje snagu za okupljanje novih saveznika.
Najveća borba na ljevici vodit će se s Mélenchonom i njegovom strankom Nepokorena Francuska, s kojom Glucksmann već dugo odbija sarađivati. Optuživao je Mélenchona za korištenje antisemitskih stereotipa, što je ovaj negirao, te za nedovoljnu podršku Ukrajini i previše prijateljski odnos prema Kini.
Obojica pokušavaju pridobiti Zelene, čija kandidatkinja Marine Tondelier slabo stoji u anketama. Zeleni su ranije često sarađivali sa socijalistima, uključujući prve godine predsjedničkog mandata Françoisa Hollandea.
Tondelier oštro kritikuje Glucksmanna jer odbija saradnju s Nepokorenom Francuskom i učešće na zajedničkim predizborima. Njena stranka, međutim, sve je podijeljenija između pristalica Mélenchona i onih koji podržavaju Glucksmanna.
Osoba bliska Glucksmannu rekla je za Politico da on nastoji izgraditi nove saveze, naglašavajući da francuski Zeleni „nisu samo Marine Tondelier“.
Dodatnu neizvjesnost stvara Hollande, posljednji predsjednik Francuske iz Socijalističke partije, koji je više puta nagovijestio mogućnost ponovne kandidature. Izabran je 2012. godine, ali zbog izrazito niske popularnosti pet godina kasnije nije pokušao osvojiti novi mandat.
Hollande nije učestvovao na predizborima. Prema Politicu, čekao je da vidi hoće li kampanja pobjednika posustati i otvoriti prostor za njegov povratak.
Glucksmann je u intervjuu u ponedjeljak rekao da ga je Hollande nazvao i čestitao mu pobjedu. Bivši predsjednik, međutim, nakon objave rezultata nije javno komentirao ishod.
Predsjednik regije Bretanja Loïg Chesnais-Girard, koji je podržao Glucksmanna, rekao je da očekuje da Hollande poštuje ranije izneseni stav.
„Vjerovat ću mu na riječ: rekao je da čeka kraj godine kako bi procijenio situaciju i da neće potkopavati snažan zamah kandidata izabranog na stranačkim predizborima. Sada smo usmjereni na izgradnju tog zamaha, a onda ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati“, rekao je Chesnais-Girard.
