Ona je na samom početku intervjua kazala da je jezik kojim govorimo nekada se zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski samo da ne bi bio nazvan, kako kaže, "jedinim ispravnim imenom", a za šta ona smatra da je hrvatski. Time je očigledno negirala postojanje drugih jezika na prostoru bivše Jugoslavije osim hrvatskog.
Govoreći o tome da Srbi smatraju dubrovačko naslijeđe svojim, iznijela je svoj nacionalistički i radikalan stav da Srbe treba istrijebiti poput buba.
"Sjetila sam se nedavno jedne pojave u prirodi koja me izluđivala. Riječ je o bubama koje u strahovitim najezdama uporno godinama nastoje preplaviti i kuće i dvorišta i unutrašnje prostore. Preplave i ceste. Bube koje, kad napadnu, jako ih je teško ukloniti, bez obzira koju metodu koristili, gaženje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Kad se tako nešto uvuče u kuću, treba se ozbiljno boriti ili napustiti kuću! Ni govora da bi netko izašao iz svoje kuće. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da kuću preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih strpljivo i trajno iskorjenjivati. Poslije niza godina uspješne borbe i nadjačavanja njihove prepravljivačke strategije, one nestanu. Ne znam je li trajno, ali iz moje kuće su nestale i već ih dugo nema. Tako i s predatorima koji nam vrebaju s granice. Čovjek se ne smije opustiti", kazala je tada.
