Više od godinu dana nakon razornih poplava brojne porodice i dalje nemaju svoj krov nad glavom. Dok su se pojedini mještani već uselili u obnovljene domove, ima i onih koji drugu zimu zaredom provode u kontejnerima, čekajući da radovi konačno budu završeni. Sve otežava papirologija, ali i procjene terena pošto je sam reljef ovog područja potpuno promijenjen. Naša ekipa bila je u Buturović Polju.
"Ovo je Bogu plakat'", ogorčen je Azim i kroz suze se prisjeća stare kuće, plastenika i zemlje koje je odnijela voda u noći sa trećeg na četvrti oktobar 2024. godine.
"Imao sam dva plastenika, dva auta, ni auta nisam dobio... Ovo mi je donirao momak iz Višegrada. Ja sam jednom što ono kažu izgubio sve, a Boga mi da ti kažem i donacije nas zaobilaze. Nije nam niko došao, ja ne znam kad su nas posjetili", dodaje Azim Poturović.
Tužan i usamljen, svakodnevno iz kontejnera obilazi gradilište kuće koju finansira Islamska zajednica. Iako je planirano da radovi budu završeni krajem ljeta prošle godine, rokovi su probijeni. Dok su se njegove komšije već uselile, Azim i supruga i dalje čekaju, jer imaju drugog izvođača radova.
Provoditi drugu zimu ovdje u kontejnerskom naselju Azimu i njegovoj supruzi posebno teško pada zbog toga što ne znaju koliko će vremena još provesti ovdje. Kuća se gradi, ali i rokovi se probijaju tako da su oni ostali jedina porodica koja je za sada smještena u kontejnerskom naselju.
Teško mu je biti u kontejneru najviše zbog toga što brine o supruzi koja je devedesetpostotni invalid. I dalje ih muče i sjećanja na kobnu noć u kojoj je Azimova supruga izgubila sestru i još četiri člana porodice u Donjoj Jablanici.
"Drugu zimu ja zimujem, jedini ja sam u kontejneru. Ne mogu, srce moje ovo ne može izdržati, a ni moje supruge. Da Bog da da mi dočekamo da uselimo u tu kuću", nada se Azim.
