Poznati pravnik i zastupnik Demokratske fronte u Predstavničkom domu Parlamenta entiteta FBiH Dennis Gratz objavio je post na svom Facebooku.
Prenosimo ga u cjelosti:
"Godinama me neki politički protivnici i ljudi opterećeni identitetskim etiketama pokušavaju svesti na jednu privatnu odluku: promjenu imena. Rođen sam kao Muhamed Gracić, danas se zovem Dennis Gratz. To nije tajna, nije skandal, nije zavjera i nije dokaz ničega osim onoga što sam već javno rekao: ime sam prvo koristio kao umjetničko, a kasnije ga zvanično uzeo jer ne pristajem da se o čovjeku sudi po imenu, nego po djelima. To sam rekao još 2011. godine, i ponovio 2023: ja sam bosanskohercegovački građanin, etnički Bošnjak i musliman.
Oni koji danas od toga prave političku optužnicu zapravo ne govore ništa o meni. Govore o sebi. Govore da im je ime važnije od karaktera, etiketa važnija od rada, a porijeklo važnije od odgovornosti. Kada nemaju argument protiv mog političkog stava, mog rada, mog obrazovanja, mog glasa u Parlamentu ili moje biografije, onda posegnu za najnižim: “nije ti pravo ime”, “stidiš se porijekla”, “nisi dovoljno naš”.
Ne stidim se ničega. Ni svog porijekla, ni svoje porodice, ni Sarajeva, ni Bosne i Hercegovine, ni toga što sam musliman. Ali ne pristajem da mi bilo ko propisuje kako se musliman mora zvati da bi bio “pravi”. Može li se musliman zvati Dennis? Naravno da može. Kao što se muslimani širom svijeta zovu Tarik, Amir, Lejla, Adam, Omar, Sami, Selma, Ali, Sarah, Džon, Majkl, Denis ili kako god ih roditelji, život ili lični izbor odrede. Vjera nije administrativna rubrika u matičnoj knjizi. Vjera nije pasoš, nadimak, slog na kraju prezimena ili tuđa dozvola. Vjera je odnos prema Bogu, prema ljudima, prema istini, prema pravdi, prema vlastitoj savjesti.
Najlicemjernije je što bi mnogi od onih koji me napadaju vjerovatno pljeskali da je promjena išla u suprotnom pravcu. Da se neko ko se zvao Denis odluči zvati Muhamed, isti bi to nazvali “povratkom korijenima”, “buđenjem identiteta”, “hrabrošću”. Ali kada Muhamed postane Dennis, onda odjednom nastaje histerija. To nije briga za identitet. To je politička kontrola identiteta. To je poruka: smiješ biti ono što jesi samo ako to radiš na način koji nama odgovara.
A moj život nikada nije bio bijeg od Bosne. Rođen sam u Sarajevu, školovao se i u Sarajevu i u Njemačkoj, doktorirao u Hamburgu, radio, pisao, predavao, bavio se pravom, umjetnošću i politikom. Javna biografija jasno pokazuje da sam nakon školovanja i međunarodnog iskustva svoj profesionalni i politički život vezao za Bosnu i Hercegovinu. Ako se neko “stidi” Bosne, onda se ne vraća da ovdje radi, govori, kandiduje se, gubi, pobjeđuje, trpi uvrede i godinama ostaje u javnom prostoru.
Suština napada nije ime. Suština je pokušaj diskreditacije. Prvo me jedni napadaju da nisam “dovoljno Bošnjak” jer se zovem Dennis. Drugi me, s druge strane, napadaju upravo zato što sam Bošnjak i musliman. I jedni i drugi rade istu stvar: čovjeka pokušavaju zaključati u identitetski kavez. Jednima smeta što ne igram ulogu koju su mi namijenili; drugima smeta što uopće postojim kao politički artikulisan Bošnjak građanske orijentacije.
