Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac podržao je inicijativu za privremenu obustavu stanogradnje u Istočnom Sarajevu, ali je vlastitim obrazloženjem pokazao da se iza priče o „uvođenju reda“ ne krije samo zabrinutost zbog urbanizma, infrastrukture ili pretjerane izgradnje, piše Avaz.
- U potpunosti podržavam inicijativu građana Istočnog Sarajeva o privremenom obustavljanju stanogradnje u našem gradu, kako bi se uveo red. Mi prvenstveno moramo voditi računa o očuvanju demografske slike našeg grada, naših vrijednosti i našeg načina života - napisao je Košarac na X-u.
U nastavku objave Istočno Sarajevo predstavio je gotovo kao etnički bedem koji treba „čuvati“.
- U ovom gradu utočište i spas smo našli mi, sarajevski Srbi, jer smo u ratnom vihoru prognani iz Sarajeva. Iz Sarajeva smo otišli jer nismo željeli da živimo sa onima koji su nas ubijali, mučili, proganjali, hapsili iz samo jednog razloga – zato što smo Srbi i pravoslavni hrišćani. Istočno Sarajevo je naša kuća i moramo je čuvati - naveo je.
Upravo je izraz „očuvanje demografske slike“ najsporniji dio Košarčeve poruke. Urbanistički moratorij može biti legitiman ako grad nema dovoljno škola, saobraćajnica, parkinga, kanalizacije ili druge infrastrukture. Međutim, kada političar otvoreno kaže da je cilj mjere očuvanje određene demografske strukture, tada se više ne govori samo o urbanizmu. Govori se o tome ko bi trebao, a ko ne bi trebao živjeti na određenom prostoru.
A upravo tu Košarčeva ideja udara u mnogo snažniju silu od bilo koje političke odluke – u geografiju i ekonomiju.
Lukavica i druga naselja Istočnog Sarajeva fizički su naslonjena na Sarajevo. Između njih nema planine, rijeke niti bilo kakve prirodne urbane barijere. Postoji administrativna entitetska linija koju je razvoj grada odavno počeo pretvarati u sve manje vidljivu granicu u svakodnevnom životu.
