Rast evropskih veleprodajnih cijena gasa tokom proteklih nekoliko mjeseci mogao bi podstaknuti tamošnju privredu da se naredne zime prebaci na ugalj za proizvodnju električne energije, preneo je Rojters prognoze eksperata iz rukovodstva londonske robne berze (LSEG).
To i ne čudi ako se zna da su cijene gasa porasle gotovo 40 odsto od najnižeg nivoa 23. februara.
S druge strane, Evropska unija cilja zabranu uvoza ruskog gasa do 2027, uprkos činjenici da skoro polovina ovih isporuka u Evropu i dalje prolazi kroz Ukrajinu, ukupno 13,7 milijardi kubnih metara u 2023.
Dok EU razmatra mogućnost uključivanja Azerbejdžana u budući tranzitni sporazum, sadašnji petogodišnji sporazum o tranzitu gasa između Rusije i Ukrajine ističe do kraja 2024. godine, što izaziva zabrinutost u vezi s budućim protokom ovih količina prirodnog gasa.
„Ristad enerdži” predviđa da će ruski gas morati da se preusmjeri u Evropu alternativnim putevima, što će zahtijevati dodatnih 7,2 milijarde kubnih metara tečnog prirodnog gasa (LNG) godišnje da bi se zamijenio gas koji prolazi kroz Ukrajinu. Kada prestane rusko-ukrajinski sporazum o tranzitu, jedini alternativni putevi snabdevanja za zemlje Centralne i Istočne Evrope biće Balkanski tok i ulazna tačka Horgoš između Srbije i Mađarske.
Upitan da li Srbija na bilo koji način može da se nađe na mukama, mada gas stiže Balkanskim tokom, Miodrag Kapor, energetski analitičar, kaže za „Politiku” da na cijenu roba i usluga utiču i drugi faktori.
Konkretno kod cijene prirodnog gasa to su popunjenost skladišta, klimatske prilike, raspoloživost energije iz obnovljivih izvora energije, ali sve više i geopolitičke prilike.










