Zaštita Memorijalnog centra Srebrenica nije samo pitanje očuvanja sjećanja na genocid nego i test vjerodostojnosti Evrope, piše Farhan Mujahid Chak u autorskom tekstu za Daily Sabah.
Autor upozorava da osude negiranja genocida i historijskog revizionizma nisu dovoljne ukoliko institucija koja čuva dokaze, svjedočenja i sjećanje na žrtve ostaje izložena pritiscima i zastrašivanju.
– Sjećanje na Srebrenicu nije samo odgovornost Bosne i Hercegovine. Ono je mjera moralne vjerodostojnosti same Evrope – piše Chak.
Prisjećajući se posjete Potočarima u decembru 2021. godine, navodi da ga je dočekao tim posvećen očuvanju uspomene na više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijenih u julu 1995. godine. Među njima je bio direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, koji je i sam preživio genocid.
Chak opisuje i incident kojem je, prema vlastitom svjedočenju, prisustvovao neposredno prije ulaska u kompleks. Dok je njegova grupa, u kojoj je bilo nekoliko žena s hidžabom, prelazila pješački prijelaz, jedno vozilo ubrzalo je prema njima.
Žene su požurile preko ceste, a vozač je u posljednjem trenutku skrenuo, kroz prozor podigao pesnicu, izvikivao uvrede i odvezao se, navodi autor.
Taj događaj Chak povezuje s neprijateljstvom prema samom postojanju Memorijalnog centra i istini koju on čuva.
– Memorijali nisu pasivni prostori. Oni prisiljavaju društva da se suoče s odgovornošću, identitetom i negiranjem – ističe.
U tekstu se osvrće na Suljagićeva javna upozorenja o mogućim potezima vlasti u Rs protiv Memorijalnog centra. Prema Chakovu prenošenju, Suljagić je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti policijske operacije kojom bi se institucija zastrašila i potkopalo njeno rukovodstvo.
Autor te navode predstavlja kao upozorenja direktora Centra, naglašavajući njegov stav da je transparentnost najvažnija zaštita od pritisaka.
Chak opisuje i nedavni susret sa svjedočenjem Almase Salihović na događaju tokom njegovog boravka na sastancima u Ujedinjenim nacijama u Njujorku. Salihović, koja je preživjela genocid i danas radi kao edukatorica u Memorijalnom centru, govorila je o ličnom gubitku i odgovornosti preživjelih da obrazuju buduće generacije.
– Njeno svjedočenje bilo je podsjetnik da Srebrenica nije davna historija, nego živo sjećanje – navodi Chak.
Podsjeća da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv Radislava Krstića utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, što je potom potvrdio i Međunarodni sud pravde. Generalna skupština UN-a proglasila je 11. juli Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine.
Uprkos tome, upozorava autor, međunarodno priznate činjenice i dalje su predmet političkog osporavanja.
– Napad na memorijalne institucije rijetko počinje fizičkim uništenjem. Češće počinje pokušajima diskreditiranja njihovog rada, zastrašivanjem zaposlenih i potkopavanjem povjerenja javnosti u historijske dokaze koje čuvaju – piše Chak.
Evropskim institucijama postavlja pitanje koje konkretne mjere poduzimaju kako bi ustanove posvećene sjećanju na genocid mogle raditi slobodno i sigurno te kako će reagirati kada ljudi koji čuvaju sudski utvrđenu istinu postanu mete političkih pritisaka.
Naglašava da Memorijalni centar istovremeno obavlja poslove dokumentiranja, istraživanja, obrazovanja i čuvanja sjećanja, uključujući očuvanje forenzičkih dokaza, svjedočenja preživjelih i sudske arhive.
Chak poziva evropske institucije, demokratske vlade, univerzitete, organizacije za ljudska prava i civilno društvo da javno potvrde podršku Memorijalnom centru i pažljivo prate postupke koji bi mogli ugroziti njegovu nezavisnost ili sigurnost zaposlenih.
– Žrtve Srebrenice zaslužile su pravdu. Preživjeli zaslužuju sigurnost – poručuje autor.
