Bosna i Hercegovina zatražila je od Evropske komisije dozvolu da i nakon maja 2027. godine nastavi uvoziti određene vrste otpada iz Evropske unije, iako domaće institucije nemaju jedinstven sistem kojim bi mogle pratiti svaku pošiljku od prelaska državne granice do konačne obrade.
To je jedan od najvažnijih nalaza opsežnog istraživanja portala Gerila, objavljenog 21. novembra, koje se temelji na odgovorima državnih i entitetskih institucija, inspekcija, kompanija koje uvoze i koriste otpad te stručnjaka za zaštitu okoliša.
Istraživanje je objavljeno upravo na dan stupanja na snagu evropske zabrane izvoza plastičnog otpada u zemlje koje nisu članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), među kojima je i Bosna i Hercegovina.
Zabrana će trajati najmanje do 21. maja 2029. godine, kada će države izvan OECD-a moći zatražiti odobrenje za uvoz plastičnog otpada. Za druge vrste neopasnog otpada novi evropski režim počinje 21. maja 2027. godine.
BiH je još 21. februara 2025. zatražila nastavak uvoza šest grupa otpada: željeznog i neželjeznog metalnog otpada, papira, otpadnih guma, goriva proizvedenog iz otpada, poznatog kao RDF, te tekstilnog otpada.
Evropska komisija je 18. septembra ove godine objavila nacrt prve liste zemalja kojima bi takav uvoz mogao biti dopušten. BiH je preliminarno dobila pozitivnu ocjenu za papir, otpadne gume, RDF i tekstil, dok metalni otpad nije prošao procjenu.
Za uvoz RDF-a bit će potrebna posebna procedura prethodnog obavještavanja i pribavljanja saglasnosti.
Konačna odluka još nije donesena. Evropska komisija je 20. novembra saopćila da će lista odobrenih država i vrsta otpada biti utvrđena do kraja godine.
Posebno je problematično što su domaće institucije prilikom dokazivanja kapaciteta za prihvat evropskog otpada koristile podatke iz izdatih dozvola, koji ne predstavljaju nužno stvarne količine koje pojedina postrojenja mogu obraditi.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma potvrdilo je Gerili da je u pripremi zahtjeva prikupljalo okolišne dozvole i dozvole za upravljanje otpadom, kao i podatke o količinama uvezenim tokom 2023. godine.
Za papirni otpad među prijavljenim postrojenjima naveden je Natron Hayat iz Maglaja, dok su za RDF, odnosno gorivo proizvedeno iz otpada, navedene cementare Lukavac Cement i Heidelberg Materials Cement BiH iz Kaknja.
Međutim, Federalno ministarstvo upozorilo je da se kapaciteti navedeni u dozvolama ne mogu automatski izjednačiti sa stvarnim mogućnostima postrojenja.
Sličan odgovor dostavilo je i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Rs, koje je potvrdilo da su Evropskoj komisiji predstavljeni dozvoljeni kapaciteti, a ne posebna procjena stvarnih količina koje postrojenja mogu obraditi.
Još je zanimljiviji podatak da, prema evidencijama koje su korištene u postupku, u Federaciji BiH nije bilo posebno ovlaštenih postrojenja za tretman tekstilnog otpada.
Uprkos tome, tekstil se našao među vrstama otpada za koje je BiH dobila preliminarno pozitivnu ocjenu Evropske komisije.
Profesorica Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Dušica Pešević upozorila je da dozvoljeni kapacitet sam po sebi nije dokaz stvarne sposobnosti postrojenja da određenu količinu otpada sigurno obradi.
Prema njenom objašnjenju, potrebno je provjeravati tehničko stanje opreme, stvarne godišnje količine obrade, emisije, postojeće ugovorne obaveze i način postupanja s ostacima nakon prerade.
Poseban problem predstavlja činjenica da BiH nije izradila objedinjenu analizu kojom bi utvrdila koliko vlastitog otpada može iskoristiti umjesto uvoznog.
Federalno ministarstvo potvrdilo je da dokumentacija dostavljena Evropskoj komisiji ne sadrži posebnu kvantifikovanu analizu mogućnosti zamjene uvoznog otpada domaćim materijalom. Takva analiza nije izrađena ni u Rs za svaku pojedinačnu vrstu otpada.
Podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, dostavljeni Gerili, pokazuju da je uvoz goriva proizvedenog iz otpada već dostigao desetine hiljada tona godišnje.
Tokom 2024. godine pod odgovarajućom tarifnom oznakom evidentiran je uvoz približno 57.503 tone, tokom 2025. godine 64.138 tona, a u dosadašnjem dijelu 2026. godine 40.951 tona.
Riječ je o alternativnom gorivu koje se dobija preradom neopasnog otpada, njegovim sortiranjem, usitnjavanjem i uklanjanjem neodgovarajućih sastojaka. Takvo gorivo koristi se prvenstveno u cementnoj industriji kao zamjena za dio fosilnih goriva.
Najveći dio uvezenih količina završava u cementarama u Lukavcu i Kaknju.
Lukavac Cement je, prema podacima kompanije, tokom 2024. uvezao 55.227 tona RDF-a i SRF-a, tokom 2025. godine 59.601 tonu, a u prvih devet mjeseci 2026. još 38.613 tona.
Više od 80 posto tog goriva dolazi iz Slovenije, dok između deset i 15 posto stiže iz Hrvatske.
Istovremeno, domaći otpad koristi se u veoma malim količinama. Kompanija navodi da iz BiH dobija svega nekoliko stotina tona godišnje, uglavnom za probnu upotrebu.
Kao razlog ističe nedostatak infrastrukture za odvojeno prikupljanje, selekciju, sušenje i preradu komunalnog otpada.
Cementara Heidelberg Materials Cement BiH iz Kaknja uvezla je 2.284 tone SRF-a tokom 2024, zatim 4.544 tone tokom 2025. i 3.182 tone do početka oktobra 2026. godine.
Više od 85 posto alternativnog goriva koje koristi ova kompanija dolazi iz uvoza.
Heidelberg trenutno alternativnim gorivima zamjenjuje približno 15 posto fosilnih goriva, a do 2030. planira povećati taj udio na 35 posto.
Planirano povećanje korištenja alternativnih goriva izazvalo je zabrinutost dijela stanovnika Kaknja.
Neformalna grupa građana „Za čist zrak“ dostavila je 22 zahtjeva u postupku obnove okolišne dozvole cementare, među kojima su zahtjevi za objavljivanje analiza alternativnih goriva i veću transparentnost u pogledu materijala koji se spaljuju.
Posebnu pažnju izazvale su vrste ulja navedene u zahtjevu za novu dozvolu. Iz kompanije su odgovorili da ih trenutno ne planiraju koristiti, ali da su mogućnost njihove upotrebe ostavili otvorenom za narednih pet godina.
Građani su podsjetili i na incident iz augusta, kada je iz silosa cementare u okolinu ispuštena veća količina sirovinskog brašna, nakon čega je Federalno ministarstvo okoliša i turizma zatražilo inspekcijski nadzor.
S druge strane, posljednji objavljeni nalazi federalne inspekcije pokazuju da su emisije iz kontrolisanih stacionarnih izvora cementare bile unutar propisanih granica.
Kompanije tvrde da provode vlastite kontrole kvaliteta uvezenog goriva, ali istraživanje pokazuje da su pojedine pošiljke odbijene tek nakon što su stigle do krajnjih korisnika.
Lukavac Cement je tokom 2024. vratio četiri kamiona, odnosno približno 100 tona goriva iz Slovenije, a tokom 2025. još jedan kamion s 23 tone, zbog sadržaja žive koji je premašivao interne standarde kompanije.
Heidelberg je 2024. vratio jedan kamion iz Italije jer je, prema navodima kompanije, umjesto naručenog SRF-a stigla potpuno druga vrsta otpada.
UIO BiH navodi da na samoj granici tokom perioda 2024–2026. nije evidentirala odbijene pošiljke, ali je naknadno izvršen izvoz deset pošiljki koje nisu zadovoljile interne standarde uvoznika.
Upravo je praćenje otpada nakon prelaska granice jedno od centralnih pitanja istraživanja.
UIO je potvrdio da carinski službenici prilikom uvoza provjeravaju fakture, dozvole, transportnu dokumentaciju i druge propisane isprave te da, prema potrebi, mogu obaviti fizički pregled i uzorkovanje.
Međutim, nakon što roba bude puštena u slobodan promet, prestaje redovni carinski nadzor.
Odgovornost za daljnje praćenje prelazi na nadležna ministarstva, inspekcije i operatere.
Problem je što informacioni sistemi tih institucija nisu povezani u jedinstvenu elektronsku evidenciju koja bi omogućila automatsko praćenje iste pošiljke od ulaska u zemlju do konačne obrade.
UIO je Gerili potvrdio da takav međuinstitucionalni sistem ne postoji.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma također je potvrdilo da sama činjenica da je otpad uvezen uz urednu dokumentaciju nije dokaz da je u cijelosti obrađen u postrojenju navedenom u dozvoli.
U Rs je propisano da operateri moraju najaviti prekograničnu pošiljku ekološkoj inspekciji najmanje tri dana prije njenog kretanja. Inspekcija potom provjerava dokumentaciju, ali nije obavezna fizički pregledati svaku isporuku.
Inspektorat Rs naveo je da je tokom 2024, 2025. i 2026. obavio približno 200 kontrola iz oblasti upravljanja i prekograničnog kretanja otpada. U tim kontrolama nije utvrđeno prisustvo opasnog otpada ili vrste otpada suprotne dozvoli.
Međutim, laboratorijske analize nisu rađene jer inspektori, prema njihovom odgovoru, nisu utvrdili okolnosti koje bi zahtijevale takva ispitivanja.
Profesor Univerziteta u Zenici i predsjednik Upravnog odbora Eko Foruma Zenica Samir Lemeš upozorio je da se veliki dio kontrole zasniva na dokumentaciji, dok su kapaciteti za nezavisne laboratorijske provjere ograničeni.
Prema njegovom mišljenju, najveći problem predstavljaju nedovoljni kontrolni i laboratorijski kapaciteti, zbog čega se ne može uvijek pouzdano utvrditi odgovara li stvarni sadržaj pošiljke onome što je navedeno u pratećim dokumentima.
Istraživanje Gerile ukazuje i na veliki nesrazmjer između uvoza pripremljenog goriva iz evropskih država i načina na koji BiH postupa s vlastitim komunalnim otpadom.
Prema podacima korištenim u dokumentaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u Federaciji BiH je tokom 2023. godine javnim prikupljanjem obuhvaćeno 598.446 tona komunalnog otpada.
Od toga je čak 562.019 tona trajno odloženo na registrovane deponije, dok je odvojeno prikupljeno svega 15.087 tona.
Slični problemi prisutni su i na području Banje Luke, gdje je regionalna deponija u Ramićima tokom 2025. primila 142.150 tona otpada, uključujući 111.020 tona komunalnog.
Zbog popunjenosti postojećih kapaciteta tokom ove godine otvoreno je pitanje hitnog proširenja deponije.
Gerila je u istraživanju predstavila i slučaj Gospića u Hrvatskoj, gdje je pokrenuta istraga zbog sumnje na nezakonito postupanje s velikim količinama otpada, uključujući falsifikovanje dokumentacije i odlaganje materijala suprotno propisima.
Hrvatske institucije procjenjuju da je samo na lokaciji bivšeg PPK Velebit potrebno sanirati približno 44.000 tona opasnog i neopasnog otpada.
Za uklanjanje 4.500 tona rasutog opasnog otpada procijenjen je trošak od približno 8,8 miliona eura.
Tokom 2026. u otpadu i podzemnim vodama neposredno uz odlagalište pronađene su PFAS hemikalije. Istovremeno, ispitivanja javnog vodovoda nisu pokazala njihovo prisustvo iznad granice određivanja, zbog čega nema osnova tvrditi da je voda za piće u Gospiću zagađena tim jedinjenjima.
Profesorica Gordana Medunić sa Univerziteta u Zagrebu upozorila je da uklanjanje nezakonito odloženog otpada ne znači automatski i uklanjanje posljedica eventualnog zagađenja tla i podzemnih voda.
Upravo se pitanje kontrole prekograničnog otpada ponovo otvara pred Bosnom i Hercegovinom, koja očekuje konačnu odluku Evropske komisije o nastavku uvoza pojedinih vrsta otpada nakon maja 2027.
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje je koordiniralo podnošenje zahtjeva Evropskoj komisiji, do zaključenja istraživanja Gerile nije dostavilo odgovore na pitanja o procjeni kapaciteta, objedinjavanju podataka iz entiteta i Brčko distrikta te dokazima da domaća postrojenja mogu sigurno obraditi tražene količine otpada.
BiH uvozi desetine hiljada tona evropskog otpada, a institucije priznaju: Ne znamo gdje završava svaka pošiljka!
Redakcija Mostar
Konačna odluka još nije donesena. Evropska komisija je 20. novembra saopćila da će lista odobrenih država i vrsta otpada biti utvrđena do kraja godine.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.










