BiH još krije 170.000 mina: Donatori se povlače, za deminiranje potrebno 60 miliona KM godišnje

Tri decenije nakon završetka rata Bosna i Hercegovina još se suočava s ozbiljnim problemom mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Procjenjuje se da je u zemlji ostalo između 160.000 i 170.000 protivpješadijskih i protivtenkovskih mina, dok se približno 740 kvadratnih kilometara, odnosno 1,5 posto ukupne teritorije države, vodi kao minski sumnjivo područje.

Direktor Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) Enis Horozović izjavio je za Oslobođenje da je za potpuno uklanjanje ove opasnosti potrebno osigurati između 50 i 60 miliona KM godišnje, ali da domaće institucije izdvajaju znatno manje novca, dok se međunarodni donatori postepeno povlače.

Od završetka rata u Bosni i Hercegovini registrovane su 1.783 minske nesreće u kojima je poginulo 626 osoba, među kojima su 53 deminera.

Broj nesreća posljednjih godina znatno je smanjen. Dok je 1996. godine evidentirano približno 500 minskih incidenata, prošle godine zabilježen je jedan, sa smrtnim ishodom. I ove godine registrovana je jedna nesreća u kojoj je izgubljen ljudski život.

Najveća minski sumnjiva površina u Federaciji BiH nalazi se u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje je približno 120 kvadratnih kilometara još pod minama. Ozbiljan problem imaju i Zeničko-dobojski, Tuzlanski i Unsko-sanski kanton, kao i područje Goražda. U entitetu Rs minski sumnjiva površina obuhvata približno 150 kvadratnih kilometara.

Osim mina iz rata od 1992. do 1995. godine, u BiH se pronalaze i neeksplodirana ubojita sredstva iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Njihov ukupan broj nije poznat, a slične probleme i danas imaju Njemačka, Francuska i Nizozemska.

Horozović upozorava da nedostatak novca predstavlja jednu od najvećih prepreka završetku deminiranja.

Vijeće ministara BiH osiguralo je ukupno dva miliona KM za period od 2025. do 2027. godine, na inicijativu Ministarstva civilnih poslova, kojim rukovodi Dubravka Bošnjak. Za 2025. i 2026. predviđeno je po 650.000 KM, a za 2027. godinu 700.000 KM. U periodu od 2028. do 2030. planirana su izdvajanja od po milion KM godišnje.

Ti iznosi, međutim, daleko su ispod stvarnih potreba.

Situaciju dodatno otežava povlačenje međunarodnih donatora, koji su nakon pandemije koronavirusa i početka rata u Ukrajini sredstva preusmjerili prema drugim kriznim područjima.

Prema Horozovićevim riječima, Njemačka, Norveška, Švicarska, Austrija i Japan više ne pružaju raniji nivo podrške, dok Sjedinjene Američke Države nastavljaju finansijski pomagati deminiranje.

Njemačka je ranije izdvojila približno 10 miliona KM za uklanjanje mina na Majevici, a projekat je realizovan tokom dvije i po godine.

BHMAC od 2016. godine pokušava osigurati izmjene Zakona o deminiranju kojima bi država i entiteti bili obavezani da za ovaj posao izdvajaju 0,2 posto svojih budžeta.

Takvo rješenje omogućilo bi godišnje finansiranje od približno 30 do 35 miliona KM. Međutim, pet dosadašnjih pokušaja izmjene zakona nije dalo rezultat, a posljednji prijedlog još se nalazi u parlamentarnoj proceduri.

Dodatni problem predstavlja činjenica da se preostala minska polja uglavnom nalaze na teško pristupačnim planinskim i šumskim područjima, gdje deminiranje zahtijeva složeniju organizaciju i često helikoptersku podršku.

Prema sigurnosnim pravilima, povrijeđeni deminer mora biti prevezen do zdravstvene ustanove u roku od najviše jednog sata. Na nepristupačnim terenima to nije moguće bez pomoći helikopterskih jedinica EUFOR-a, civilne zaštite ili Oružanih snaga BiH.