Piše: Armin Sijamić/Patria
Jučer je Švedska zvanično postala 32. članica NATO-a, sljedeći primjer susjedne Finske. Ovaj veliki trijumf američke politike na sjeveru Evrope, sigurno će se odraziti i na ostatak kontinenta koji je ostao izvan najjačeg vojnog saveza na svijetu. Tako je proces širenja NATO-a i njegovog jačanja sada postao najveći vanjskopolitički uspjeh Bidenove administracije.
Kada je ruska vojska prije dvije godine bile pred kapijama Kijeva, u dijelu javnosti zavladao je strah od daljnjeg ruskog prodora ka centralnoj Evropi. Propagandisti bliski Kremlju, kao i njihove ispostave i žrtve medijske manipulacije, pozivali su se na stare planove iz SSSR-a prema kojima bi Crvena armija za nekoliko sedmica mogla doći do obala Portugala.
Iako su propagandisti to predstavljali kao neminovnost zbog obnovljene snage ruske armije, stratezi u Kremlju računali su na nešto drugo – nejedinstvo na Zapadu, odnosno de facto raspad NATO-a. Naravno, u Moskvi niko ozbiljan nije računao na rat sa desetinama evropskih država, od čega su neke nuklearne sile, već se računalo da će se te države, vođenje vlastitim interesima, snagama ali i slabostima, okrenuti jedna protiv druge i tako urušiti jedinstvo Zapada.
Administracija Josepha Bidena od dolaska na vlast računala je na jedinstvo Zapada, pa je jedna od glavnih tačaka Washingtona bilo jačanje NATO-a, koji istovremeno obezbjeđuje američko prisustvo u Evropi i Rusiji pravi prepreku na putu ka zapadu kontinenta. Pregovori koje je Biden vodio sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putin, u Švicarskoj u junu 2021. godine, pretpostavljali su jačanje NATO-a predvođenim Washingtonom, bez obzira na odnos sa Moskvom.
Pogrešna kalkulacija ili podjela interesnih zona?
Ruska „specijalna vojna operacija“, kako zvanična Moskva naziva invaziju na susjednu državu u namjeri da je spriječi da se priključi Zapadu, mnogo je koštala Kremlj. Gubici na vojnom polju, ekonomske poteškoće i diplomatska izolacija u velikom dijelu svijeta prije će se ispraviti nego činjenica da je NATO došao na oko 160 kilometara od Sankt Peterburga, rodnog Putinovog grada.
Putinov dramatičan ton u izgovaranju da je „smrtna opasnost“ za Rusiju ako NATO dođe u Ukrajinu stoga nije moguće ni dočarati u slučaju njegovog rodnog grada, gdje je članstvom Finske u tom vojnom savezu dobio 1.340 kilometara granice sa protivnikom kojeg se toliko plaši.
Jučerašnji ulazak Švedske u NATO, nakon mjeseci blokiranja od strane Turske i Mađarske, pogoršalo je poziciju Rusije, budući da je Baltičko more sada postalo NATO more, a Amerikanci i saveznici mogu početi planirati novi veliki obračun sa Moskvom – borba za Arktik.
Pristanak Ankare da Švedska, a prethodno i Finska, postane članica NATO-a, velika je pobjeda idenove administracije. Sjedinjene Države su bile posrednik i najveći lobista da se to desi, popravljajući odnose na Turskom. Posljednjih mjeseci primjeti se bolja komunikacija Washingtona i Ankare, turska ekonomija i politika dijelom je vođena od kadrova koje Zapad uvažava, a turska vojska će povratiti pravo da nabavi potrebno oružje iz Sjedinjenih Država, ali i Finske i Švedske.
