Izgovorio je tokom ekspozea u Skupštini SFRJ, upozoravajući nadiruće lidere nacionalističkih pokreta u Srbiji, Hrvatskoj i BiH – Slobodana Miloševića, Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića – na moguće posljedice njihovih politika. Samo dvije godine kasnije, sabotiran od istih vođa koje je upozoravao, vratio je mandat građanima jer “ne postoji više nijedan državni organ kome bi se mogla podnijeti ostavka”.
"Ja sam uvijek doslijedno bio za demokratiju, mir, a protiv rata. Stoga je za mene neprihvatljivo predložiti ratni budžet i ja to ne mogu i neću napraviti", izjavio je Marković 20. decembra 1991. godine obrazlažući ostavku.
Uslijedili su ratovi i raspad SFRJ, smrt, siromaštvo, trovanje duha i položaj daleke periferije Evrope.
