U Prijedoru je 1990-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470. Dok udruženja žrtava pretpostavljaju da negdje postoji najmanje još jedna masovna grobnica s većim brojem žrtava, do tačnih informacija o lokacijama je sve teže doći.
Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, a koji je dugi niz godina radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, za agenciju Anadolu govorio je o masovnim grobnicama na tom području, ubijanju civila, ali i neidentificiranim posmrtnim ostacima i više od tri decenije nakon rata.
Prva presuda za genocid
Istakao je da je "Prijedor važan i specifičan i po tome što je praktično prva presuda za genocid izrečena za područje općine Prijedor".
- Na području općine Prijedor u periodu između 1992. i 1995. desio se genocid i to sudski presuđeni genocid. Nažalost, u našoj javnosti se to vrlo rijetko spominje, ljudi ili ne znaju ili jednostavno se dvoume da li da to javno iskažu. Javno govorim da se u Prijedoru desio genocid. Srpski vojnik Dragan Opačić, pripadnik Prve motorizovane-gardijske brigade, rođen 1975. godine, zarobljen 1995. na Treskavici, kao ratni zarobljenik, na suđenju pred Višim sudom u Sarajevu je priznao optužnicu koju je podiglo Više javno tužilaštvo u Sarajevu. Priznao je optužnicu koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i genocid. On je priznao ta djela. Osuđen je na deset godina maloljetničkog zatvora, jer je ova djela počinio kao maloljetnik - pojasnio je Mašović.
Podsjetio je da je Opačić osuđen za ubistvo 25 logoraša u Trnopolju od kojih su dva ubistva bila klanjem, i deset silovanja, uključujući i silovanja maloljetnih djevojaka.
- Ovo je prva presuda za genocid na prostorima bivše Jugoslavije, prva presuda nakon Drugog svjetskog rata za genocid. Čudi me da i ljudi intelektualci i koji se bave istraživanjem ratnih zločina ne znaju da je ovo prvi presuđeni genocid na ovim prostorima. Inače se vrlo rijetko spominju i druge presude za genocid, jer nam je vrlo često Srebrenica u prvom planu, ali genocid je presuđen i za općine Kotor Varoš. Đurađ Kušljić je presuđen za općinu Osmaci. Također, jedna osoba je optužena za genocid, ali nije presuđena iako je bavarska sudska komora zaključila da se na području Foče desio genocid, iako za taj genocid nije odgovorna ta osoba koja je bila optužena - istakao je Mašović.
Podsjetio je da je Nikola Jorgić, koji je umro u zatvoru u Njemačkoj, osuđen za genocid na području Doboja.
Tri velike masovne grobnice sa stotinama tijela
U Prijedoru je '90-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470.
- Prijedor je specifičan po mnogo čemu, ne samo po konc-logorima. Tu su zapravo logori za likvidacije - Omarska, Keraterm, Trnopolje. Prijedor je karakterističan po tome što broj evidentiranih nestalih osoba, dakle 3.176, nije ujedno i broj ubijenih Prijedorčana koji prema nekim istraživanjima dostiže oko 5.000. U Prijedoru je u svega tri velike masovne grobnice pronađeno više od polovine svih nestalih. Tu je masovna grobnica Tomašica s njenom sekundarnom grobnicom Jakarinom Kosom. I to je prvi utvrđeni slučaj izmiještanja posmrtnih ostataka, koji će kasnije, 1995. godine u Srebrenici biti ispoljen u svom najdrastičnijem obliku. Tu su i Korićanske stijene i Stari Kevljani - pojasnio je Mašović.
Naglasio je da ovakva situacija govori "da je to genocid".
- Da je organizovano, sistematski i planski rađeno na prikrivanju 'običnih' ratnih zločina ili je već tada postojala svijest kod zločinaca, planera, organizatora da je genocid to što su učinili i da svakako treba uništiti dokaze o njegovom počinjenju - kazao je Mašović.
Najmanje 75 masovnih grobnica
Posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora pronađeni su na 501 lokaciji i u 75 masovnih grobnica, na području deset općina i u tri države odnosno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
- Pronađeno je najmanje 75 masovnih grobnica, s tri ili više od tri žrtve. Uz Tomašicu i njenu sekundarnu Jakarinu Kosu, tu su još i Hrastova Glavica sa 124 žrtve, plus dvije žrtve iz Drugog svjetskog rata, i Korićanske stijene nazvane 'kamena grobnica' gdje je streljano više od 200 logoraša. Tu je i grobnica Stari Kevljani zajedno s Kevljanima. Tu su i velike grobnice poput Redaka I, Redaka II, jame Lisac u kojoj su pronađene i osobe ženskog pola - rekao je Mašović.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u masovnoj grobnici Stari Kevljani ekshumirano je 456 slučajeva, Tomašici 483 slučaja, a na Korićanskim stijenama oko 200.
